Emotivnim svjedočenjem porodica nastavljen je parnični postupak pred Višim sudom u Beogradu koji se vodi protiv Vladimira i Miljane Kecmanović, roditelja dječaka koji je 3. maja u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” ubio učenike te škole i radnika obezbjeđenja.

Na današnjem ročištu govorili su članovi porodice Kobiljski, majka i otac djevojčice koja je ubijena u školi.

Nova.rs izvještava da je Nina Kobiljski, majka ubijene djevojčice, ispričala kako je tog 3. maja život nastavio dalje, ali su stale porodice.

“Šta je uspjeh? Povratak u funkcionalnost? Treba biti jak i sačuvati razum, to znam. Našu djecu ne možemo povratiti to znam, to je bitka koju smo izgubili. Ljetos sam iz čista mira pala na ulici i povrijedila se, nisam znala da kažem zašto. Imam osjećaj kao da mi krvari srce, a fizička manifestacija duševnog bola je ogromna. Kada ulicom prolazim gledam u pod, zaobilazim mjesta gdje ima puno ljudi jer ne želim da na ljude prenosim moj bol”, rekla je uplakana majka.

Govorila je i o svakodnevnim borbama kada ode na posao. Objasnila je da se poslu prvo isplače, pa tek onda nastavlja dalje.

“Osjećanja koja su konstantna su tuga i bol. Nisam mogla svoje dijete da zaštitim, da li smo ih slagali učenjem da budu dobri? Naša djeca su ubijena na mjestu gdje je trebalo da budu, nisu bili na pogrešnom mjestu” rekla je.

Djevojčicin otac, Dragan Kobiljski ispričao je da je sa svojom porodicom imao bajku od života, da im ništa nije falilo i da su uživali u svakom trenutku.

“Ema je i moja treća sreća. Kada bi Nina ulazila u ordinaciju osjećao sam strepnju i kada je izlazila sa vijestima da je izgubila plod, to je bila trauma. Kada je treći put izašla nasmijana nije bilo sretnijeg čovjeka od mene. Tada sam odmah zavolio Emu. Ona je bila moja najveća ljubav u život”, rekao je kroz suze.

„Probudio me je poziv da se desila pucnjava“

Kroz sudnicu su, kako javlja reporter Nove sa lica mjesta, odzvanjale suze i jecaji dok je otac pričao kako je Ema bila dijete koje je razumio od prvog dana, te daje rasla u svijetu punom ljubavi i razumijevanja.

“Radio sam u inostranstvu, Nina me je probudila pozivom da se desila pucnjava, plakala je. Kada sam čuo da je Dragan ranjen, nije mi bilo svejedno. Odmah sam izašao napolje da prošetam. Prolazilo je puno vremena, to je izazivalo nelagodu, znam da me je dobro razumjela, da treba da mi javi kad je nađe. Tada se pojavila slika na nekom portalu Nine kako plače, zovem kuma da provjerim, on kaže da nije. Bio sam sam na nekom parkingu kada mi je javila. „Naša Ema je ubijena“, rekla je. Ja sam tada pao na pod i pitao Boga zašto? Rekao sam Nini da krećem za Beograd odmah, pozvao sam jednog svog igrača, jedva sam smogao snage. Jedan od igrača je rekao da će me on voziti. Kada sam stigao kući Nina me dočekala na vratima i rekla samo sam te čekala da dođeš, oboje smo plakali”, rekao je.

On je ispričao da sada radi u Bukureštu i da svaki dan gleda kćerkine slike.

“Dosta vremena provodim sam, gledam njene slike, njen osmijeh mi govori: Tata, biće sve dobro. Imam i snimke na kojima mi priča koliko me voli, oni mi život znače. Na Viberu joj često šaljem poruke ali tamo piše da je viđena posljednji put prije mnogo vremena. Pokušavam da nađem mir, ali mira nema“, kazao je Kobiljski.

Podsjetimo, parnični postupak pokrenule su porodice ubijene djece. Do sada je više porodica svjedočilo o tragediji koja se dogodila 3. maja, ali o životima koji su živjeli prije i poslije nje.

Inače, ovo je drugi parnični postupak protiv porodice dječaka-ubice, dok je prvi pokrenut od strane porodice Adriane Dukića. Otac Dane Dukić i majka Biljana Paunović su prošle sedmice do najsitnijh detalja u sudnici govorili o svojim životima.

Podsjećamo, K. K. (14) hicima iz očevog pištolja ubio je 3. maja prošle godine 10 osoba u školi “Vladislav Ribnikar”, odnosno devet učenika i domara škole. (Foto: Nova.rs)