U najdubljem mraku zvijezde se najbolje vide, možda je baš zato u ovom, za čovječanstvo, mračnom periodu, dvoje ljudi velikog srca lakše prepoznalo ljubav. On je u kamp u Bapskoj stigao iz Slovenije, a ona čak iz Švicarske, a u sveopćem haosu desilo se ono čemu se, ni u snu, nisu nadali.
“Ni Pixi ni ja nismo došli tražiti ljubav, nego dati ljubav, no ona je, eto, pronašla nas. Pomažući danonoćno izbjeglicama, koji bježe iz svojih ratom razrušenih domova, gledajući izgubljene porodice kako očajnički traže priliku za neki novi život, ni slutili nismo da upravo tu, u blatu izbjegličkog kampa, među umornim i gladnim ljudima i uplakanom djecom, za nas počinje ne što lijepo, što nam je promijenilo život”,
Dok su zajedno volontirali na prvoj crti ulaska izbjeglica u Hrvatsku, otkrili su da imaju isti smisao za humor, da im ne pada teško rad u noćnim smjenama i da, mnogo bolje nego u solo verziji, funkcionišu zajedno, kao tim.
No, nakon sedam dana provedenih u Bapskoj, Diana je, sa svojim volonterskim timom Rastplatz, odlučila otići na mnogo kritičniju točku, onu u Preševu, kako bi s kolegama i tamo oformila volonterski punkt.
“Naša pomoć je u tom trenutku bila mnogo potrebnija u Preševu, jer tamo stvari nisu funkcionisale ni približno dobro kao u Bapskoj. Već u prvih par sati nakon što smo se Pixi i ja razdvojili, osjetila sam da mi čovjek, kojeg sam praktički tek upoznala, strašno nedostaje. Nedostajala mi je njegova podrška, no najviše od svega, nedostajala mi je njegova nevjerovatna sposobnost da baš u svakom, pa i najmračnijem uglu pakla, pronađe nešto lijepo, a Preševo je tada doista ličilo na pravi pakao”, kaže Diana.
Srećom, kaže, Pixi ju je nakon par dana ugodno iznenadio stigavši za njom u Preševo, no vremena za razgovor gotovo da nisu niti imali, jer je na terenu bilo vrlo malo volontera te su oboje mukotrpno radili u smjenama koje su trajale i po 24 sata.
“Doslovno smo pomicali granice vlastitih mogućnosti, a to nam je uspijevalo samo zato što smo se međusobno savršeno dopunjavali. Čim smo pokrenuli volonterski punkt, Pixi je otišao u Sloveniju, a ja u Švicarsku po nove zalihe svega što je nedostajalo. Upravo sam u toj drugoj epizodi razdvojenosti sama sebi priznala da sam ludo zaljubljena”, priča nam Diana.
Za razliku od nje, čovjek njenog života nije baš pričljiv kad je riječ o emocijama, no ono što osjeća pokazao joj je konkretnim potezima.
Za samo deset dana poznanstva znao sam je ona jedina prava
“Četiri dana bez Diane bila su mi kao vječnost, a peti dan nakon našeg prvog poljupca prelio je čašu emocija te sam joj preko Facebooka poslao sasvim jednostavnu, ali iskrenu poruku: ‘Hoćeš li se udati za mene? Strašnoooo mi nedostaješ’. Na moje oduševljenje, Diana je pristala te smo se dogovorili da ćemo se vjenčati 21. decembra u Preševu. Već smo odabrali i kumove, naše prijatelje volontere Vanju i Andya”, priča nam Pixi, koji si je, uz prvo slovo Dijanina imena, na ramenu istetovirao nazive mjesta koja će zauvijek pamtiti, Bapska i Preševo.
Diana i Pixi za Index otkrivaju da će njihovo vjenčanje, baš kao i upoznavanje, biti jednostavno i skromno, bez skupih delicija, glamuroznih cvjetnih aranžmana i elegantnog outfita.
“Sve će biti u, kako smo ga mi nazvali „refugee styleu“, nećemo čak imati ni klasično vjenčano prstenje, dogovorili smo se da ćemo tog dana istetovirati simbolične burme na prstenjake. Na vjenčanje su pozvani svi volonteri i humanitarci, a i vi s Indexa”, kažu Diana i Pixi.
Želimo im da se ostvari ona dobro se dobrim vraća, jer za sve dobro što nesebično čine, ovaj par definitivno zaslužuje mnogo sretnih, zajedničkih godina. (index.hr)
