Vojno stanje u Ukrajini zabranjuje odlazak muškarcima od 18 do 60 godina, dok je ženama, djeci i starcima dozvoljeno da potraže sigurnost, međutim mnogo je i žena koje su ostale i odlučile braniti svoju domovinu.
“Ovdje sam odgajana od djetinjstva, to je naša zemlja, to je naša zemlja… moramo je zaštititi na bilo koji način”, rekla je Olga Kozytska, stanovnica Lavova u zapadnoj Ukrajini.
Ona je jedna od mnogih žena širom zemlje koje su donijele srceparajući izbor da svoju djecu pošalju na sigurno dok će one ostati da drže liniju fronta, piše ABC.net.
„Ne mogu da spavam, samo provjeravam vijesti, budim se svake noći u 3 ili 5 ujutru… pa da samo sjedim kod kuće i ne radim ništa, postala bih luda“, rekla je, prenosi Tuzlanski.ba.
Prije manje od dvije sedmice bila je modna dizajnerica koja je izrađivala odjeću u malom studiju na periferiji grada. Nakon invazije, otkazala je sve narudžbe i sada besplatno izrađuje vojne uniforme. Njen muž se pridružio vojnim naporima i poslat je da se bori u opkoljenom glavnom gradu Kijevu.
„On radi ono što treba da uradi, razumijem ako ostane ovdje, zažalit će zbog ovoga, osjećat će da nije učinio dovoljno da zaštiti svoju zemlju.”
Gospođa Kozytska se pridružuje ženama iz svih sfera života koje uzimaju oružje, pridružuju se medicinskim jedinicama i prepiru zalihe za rat. Danonoćno, osam žena radi na svojim šivaćim mašinama, ušivajući zeleni i crni konac u svježu vojničku odjeću.
Sve veći broj žena također se odlučuje za borbu na prvoj liniji fronta. Prema ukrajinskoj vojsci, žene su činile oko 15 posto oružanih snaga zemlje prije ovog rata – ali se očekuje da će to rasti. Tatjana Ševčenko je jedan od novih regruta u Snagama Teritorijalne odbrane zemlje. Napustila je posao ljekara da bi postala borbeni bolničar.
“Spremna sam ako dođe neprijatelj, pucaću i boriti se za svoju zemlju”, rekla je ona. Za nju je ovo životna bitka da osigura da Ukrajina ostane slobodna i demokratska za generacije koje dolaze.
Tatjana Ševčenko napustila je posao ljekara da bi postala doktorica u snagama Teritorijalne odbrane. Radi uglavnom uz muškarce, za sada patrolira gradom i obučava druge kako liječiti rane.
Ulyana Shchurko nikada neće zaboraviti dan kada se ova invazija dogodila – bio je njen 40. rođendan. Njena zabava je otkazana i cijeli njen život se promijenio u trenutku.
Ona se sada bori da pronađe zalihe i sklonište za one koji bježe od nasilja. Danima za redom upoznala je i prevozila stotine porodica po svom rodnom gradu Lavovu.
Također i 37-godišnja fitnes instruktorica i nastavnica informatike Tetjana odjenula je borbenu uniforme, zgrabila kalašnjikov i pripremila se da se bori za svoju zemlju kao jedina žena pripadnica bataljona Bratstvo.
Među svim ženama Ukrajine koje su odlučile na različite načine braniti svoju domovinu našla se i 20-godišnja studentica Tanja, koja je jednostavno rekla „Moja je dužnost da budem ovdje sada“. (Tuzlanski.ba)
