Turski brod za bušenje 29. maja uplovit će u Crno more gdje će raditi na operacijama bušenja, a prije nego se to i desi obavljenje su potrebne tehničke pripreme kako bi sve proteklo prema planu, javlja Anadolu Agency (AA).

Radi se o brodu “Fatih”, prvom turskom brodu za bušenje, čija dužina iznosi 229 metara, širina 36 metara i težina 51.283 bruto tone. Dug je gotovo koliko i Eiffelov toranj.

Nakon bušenja u istočnom Mediteranu, brod je 10. aprila stigao u Istanbul i uplovio u luku Haydarpaša, a sada je usidren u vodama Ahirkapi i čeka dan kada će isploviti.

Prije nego počne s aktivnostima bušenja u Crnom moru, obavljene su sve potrebne tehničke pripreme kako bi se osigurao njegov prolazak kroz Bosfor. Brod bi trebao zaploviti u Crno more 29. maja, tačno na 567. godišnjicu osvajanja Istanbula.

Brod za bušenje “Fatih”, napravljen u Južnoj Koreji 2011. godine, posjeduje vrhunsku tehnologiju šeste generacije.

U procesu njegove nadogradnje obnovljene su tehničke komponente, uključujući opremu za bušenje, sisteme za upravljanje bušotinama, dinamičke sisteme za pozicioniranje, brodske propulzore i brodske generatore.

Radi se o brodu koji je u svojoj klasi od 16 uvršten među pet najboljih brodova za bušenje na svijetu.

Turski brod za bušenje posjeduje sposobnost da izvodi bušenje morskog dna pod vrlo visokim pritiskom na dubini većoj i od najdubljeg morskog bazena Mariana, najdublje tačke na svijetu, koja se nalazi na dubini od 12.200 metara.

Njegovo postrojenje za bušenje je dugo 64 metra, a nosivost dva takva postrojenja iznosi 1.750 tona.

Zahvaljujući sistemu pozicioniranja, brod može nesmetano izvoditi operacije čak kada morski talasi dostiži visinu i do šest metara.

Razvoj novih tehnologija i tehnika istraživanja, bušenja i proizvodnje ugljikovodika potkraj 19. stoljeća pa sve do danas, omogućilo je pronalaženje naftnih i plinskih polja u odobalnom području.

Pravljenje bušotina u velikim morskim dubinama moguća je jedino primjenom poluuronjivih platformi ili brodovima za bušenje.

Brodovi za bušenje su, kao što ih i sam naziv opisuje, plovila konvencionalnog brodskog trupa opremljeni tehnologijom za bušenje. U poređenju s poluuronjivom platformom, ovaj brod je pokretljiviji, odnosno brže i sigurnije mijenja svoju lokaciju zahvaljujući vlastitom pogonu i geometrijskom obliku trupa, ima veći kapacitet skladištenja promjenjivog tereta, veći obim skladišnih spremnika te samim time i mogućnost skladištenja.

Cijena dnevnog najma brodova za bušenje je veća od cijene najma poluuronjivih platformi te ih čini najskupljim postrojenjima u odobalnoj naftnoj industriji. Tokom 2014. i 2015. godine, prosječna cijena dnevnog najma ovih brodova na svjetskom nivou iznosila je nešto više od 600.000 dolara po danu, a u 2017. godini nešto više od 400.000 dolara.

Prvi brod za bušenje CUSS 1 napravljen je 1956. godine u partnerstvu četiri kompanije, Continental, Union, Shell i Superior. Brod je nastao prenamjenom i preradom mornaričke barže korištene u Drugom svjetskom ratu.

Brod CUSS 1, dugačak 79,2 metara, širok 14,6 metara, bio je opremljen s četiri rotirajuća propelera, eksperimentalnom opremom za bušenje u dubokom moru i sistemom za dinamičko pozicioniranje, a na prvoj operaciji u La Jollu u Kaliforniji, uspio je zadržati svoj položaj iznad bušotine na dubini od 948 metara. (Tuzlanski.ba)