Švedska kompanija za obuću Kavat preselila je svoju fabriku obuće u BiH prije 9 godina i obećala da će uvesti švedsku radnu etiku i švedske vrijednosti u bosansko tržište rada.

SVT otkriva da zaposleni ne mogu živjeti od svojih plata, nemaju sindikalna prava – i ne usuđuju se da se njihov glas čuje.

– Mjesečna plata u Kavatu je u vrijednosti jednog para Kavat cipela, tvrdi jedan zaposleni.

Prije nešto više od devet godina švedska fabrika obuće Kavat svu svoju proizvodnju preselila je iz Švedske u Bosnu.

Prema riječima kompanije, taj potez je bio mnogo veći od pukog premještanja fabrike. Kompanija je od Side (Švedska agencija za međunarodnu razvojnu saradnju) tom prilikom primila oko 150.000 KM za razvojnu pomoć i prijenos “švedskih radnih metoda u smislu radne etike i radnog okruženja”.

Od početka rada proizvodnje u Bosni, promet Kavata interesantno je porastao sa 7 miliona KM na 23 miliona KM godišnje.

SVT otkriva da slika koju kompanija pokazuje švedskoj javnosti o radničkim pravima, etici i radnom okruženju ne odgovara ipak stvarnoj slici. Zaposleni u Novotravničkoj tvornici ne mogu da žive od svojih plata i svjedoče da se ne usuđuju da razgovaraju slobodno, kako sa menadžmentom, tako niti sa kolegama, iz straha od otkaza i represalija.

– Niko ovdje ne zastupa radnike i njihova prava. Možete raditi jedino kako vam se kaže ili vam inače pokažu gdje su izlazna vrata, kaže čovjek koji radi u Kavat fabrici za SVT, a koji je želio da ostane anoniman.

SVT otkriva dalje da Kavat u godišnjem izvještaju za 2020. piše da je kompanija ima kolektivni ugovor. Ali u stvarnosti, ovo se odnosi samo na zaposlene u glavnom uredu u Švedskoj, njih 35. Kolektivni ugovor se ne odnosi na 130 ljudi koji rade u Kavatovoj fabrici u BiH.

Sindikat tekstila, kože, obuće i gume FBiH svjedoči da je potrošačka korpa u BiH 2400 KM za četveročlanu porodicu, te da su plaće u kožnoj industriji tek oko 600 KM. SVT je posjetio Kavat fabriku i dobio na uvid specifikacije plaća koje potvrđuju informacije iz Sindikata, a koje su nedovoljne i za elementarne životne potrebe.

Osnovna plaća radnika u Kavatovoj fabrici iznosi oko 500 KM mjesečno. Prva subotu u mjesecu je radna, a radnici broje i najmanje 19 prekovremenih sati mjesečno. Sa prekovremenim radom radnik može dobiti mjesečnu plaću od fantastičnih 600 maraka koja nije dovoljna ni za osnovne životne namirnice.

Kavat se brani da radnici dobijaju i nadoknadu za topli obrok dnevno, te za prevoz na posao, dok radnici s druge strane svjedoče da su zaduženi do grla jer su primorani da uzimaju kredite da bi imali šta jesti i račune plaćati. Te da su zbog istih kredita i zarobljeni u robovlasničkom odnosu sa svojim poslodavcem.

Jedan od sagovornika SVT-a je bio i Armin Šestić, Predsjednik Udruženja za socijalni, kulturni i kreativni razvoj ”Zora” koji tvrdi da je u Kavat slučaju riječ o modernom ropstvu, svojstvenom postratnoj privatizaciji gdje su strane firme za mali novac postale legalni robovlasnici.

U prilog toj činjenici ide i svjedočenje bivše Kavatove uposlenice koja svjedoči da je otkaz dobila jer je bila trudna i jer je odbila prekovremeni rad u trajanju od mjesec dana. Nakon žalbe poslovođi smjene da zbog trudnoće nije u stanju da radi prekovremeno, pozvana je u kancelariju direktora gdje joj odmah uručen otkaz i naredba da napusti krug tvornice. Uposlenica je za švedsku televiziju ispričala da joj do tada niko nije priredio takvu vrstu poniženja, jer joj ispred fabrike niko nije smio prići niti je imala priliku da razgovara više sa svojim bivšim kolegama.

Bosanskohercegovački sud je u njenoj tužbi ocijenio da je otkaz nezakonit i presudio da joj Kavat mora isplatiti obeštećenje, te ponuditi posao opet. Kavat je uložio žalbu na presudu i proces je još uvijek u toku.

Švedska televizija je osim razgovora sa radnicima fabrike van kruga fabrike, posjetila i samu fabriku gdje ih je ugostio njen bosanski direktor Smail Šabić.

Direktor je odsustvo sindikata, te štrajk koji se desio zbog neplaćenog prekovremenog rada 2019 pravdao sporom papirologijom i komunikacijom sa Savezom Sindikata FBiH.

Reporterima švedske državne televizije je obećao da će ”ukoliko sutra” pozvati sindikat u fabriku. U naknadnom razgovoru sa Smailom Šabićem, bosanskim direktorom Kavata, sindikat je konačno i posjetio fabriku, ali prema svjedočenju Šabića, svi radnici su složno odbili članstvo u sindikatu, te podržali svog direktora.

Šabić dalje tvrdi u razgovoru za Švedsku televiziju da su mnoge radnice plakale jer je SVT istraživao njihovog direktora i njihovu uspješnu fabriku, te da su napravile peticiju podrške svom direktoru.

Magnus Ericson, vlasnik Kavata u Švedskoj kaže da ima potpuno povjerenje u bosansku upravu i da već ovog proljeća otputovati u Bosnu sa predstavnicima najvećeg švedskog sindikata ”Unionen” kako bi osigurao bolja radnička prava i bolje radničke plate za svoje uposlenike.

Švedska televizija je ovaj istraživački program zaključila informacijom iz Kavata da su njihov istraživački program shvatili ozbiljno te su obećali da će navedene propuste ispraviti u što skorijem vremenu.

TV prilog možete pogledati OVDJE!