Stephanie Baker razgovarala je s Mihailom Fridmanom za Bloomberg. Razgovarali su gotovo dva sata, a portal Index prenio je tekst.

Odjeven u plavi džemper od kašmira, majicu kratkih rukava i traperice, dolazi nekoliko minuta ranije, izgledajući pomalo iscrpljeno. U dvije sedmice otkako je Rusija napala Ukrajinu, svijet kakav je on poznavao – kakav smo mi poznavali – više ne postoji. Fridman nije mislio da će Putin pokrenuti potpunu invaziju. Uoči rata rekao je kolegama u LetterOneu, svojoj privatnoj investicijskoj kompaniji u Londonu, kako ne može zamisliti da se Rusi bore protiv Ukrajinaca.

Ova misao odražava njegovu osobnu priču; 57-godišnji Fridman rođen je i odrastao u Sovjetskom Savezu u gradu Lavovu, na zapadu Ukrajine. Bio je oligarh iz prvog vala, zaradio je bogatstvo u bankarstvu i energetici prije Putinovog dolaska na vlast. Njegovi roditelji su državljani Ukrajine koji su donedavno dio godine živjeli u stanu u Lavovu, gradu poznatom po antiruskom raspoloženju i istaknutom ukrajinskom nacionalizmu. “Poznajem svaki kutak tog grada. Znao sam da će se Ukrajina oduprijeti”, govori Fridman.

Dan invazije

Na dan kada je invazija počela, Fridman je bio u Moskvi na rutinskom poslovnom putu. Brzo se vratio u London, gdje je sljedeće dane proveo primajući mahnito pozive iz Ukrajine. On i njegovi partneri posjeduju jednu od najvećih banaka u zemlji i imaju udio u najvećem ukrajinskom telekomunikacijskom operateru KїivStaru. Njegova poruka svojim direktorima glasila je: “Koristite onoliko kompanijskog novca koliko je potrebno kako biste osigurali sigurnost zaposlenika i njihovih porodica.”

Dana 25. februara, dan nakon što su ruske trupe prešle u Ukrajinu, poslao je pismo svom osoblju u LetterOneu, koje je kasnije pušteno u javnost, ocjenjujući sukob kao tragediju i rekavši da rat nikada ne može biti odgovor. Bila je to rijetka Fridmanova politička izjava, gotovo izravna kritika Putina. Ipak, kaže da bi ta izjava njegov povratak u Rusiju mogla učiniti opasnim. Sljedeći ponedjeljak, njegova dobrotvorna organizacija Genesis Philanthropy Group objavila je da će donirati 10 miliona dolara židovskim organizacijama koje podržavaju izbjeglice u Ukrajini.

Ništa od toga mu nije pomoglo da izbjegne sudbinu nekih kolega ruskih tajkuna. Kao ni njegove godine umrežavanja u SAD-u i Evropi. Dana 28. februara njegov advokat javio mu je kako je Evropska unija sankcionirala njega i njegovog dugogodišnjeg poslovnog partnera Petra Avena, koji je bio na čelu Alfa-Banka, najveće ruske privatne banke i ključnog dijela Fridmanovog Alfa Group Consortiuma. Advokat je počeo iznositi što to znači: zabrana putovanja, zamrznuti računi… Fridman je jedva mogao registrirati njegove riječi: “Bio sam u šoku. Gotovo da nisam razumio što je govorio”.

Fridman: EU ne razumije kako funkcionira vlast u Rusiji

Ono što mu je sada jasno, kaže Friedman, jest da EU ne razumije kako vlast zapravo funkcionira u Rusiji. Ako je poanta sankcija motivirati ljude poput njega da izvrše pritisak na Vladimira Putina, to je potpuno nerealno.

“Nikad nisam bio ni u jednoj državnoj kompaniji ili na državnom položaju. Ako ljudi koji su nadležni u EU vjeruju da bih zbog sankcija mogao prići Putinu i reći mu da zaustavi rat i da to će uspjeti, onda se bojim da smo svi u velikoj nevolji. To znači da oni koji donose ovu odluku ne razumiju ništa o tome kako Putin funkcionira. A to je opasno za budućnost”, kaže Fridman.

Fridman je prije rata, prema Bloombergu, imao imovinu vrijednu oko 14 milijardi dolara. Sada na papiru ima oko 10 milijardi dolara i nalazi se u čudnoj poziciji da je oligarh bez gotovog novca. Kada je Ujedinjeno Kraljevstvo slijedilo EU i sankcioniralo Fridmana 15. marta, njegova posljednja aktivna bankovna kartica bila je zamrznuta. Kaže mi da sada mora podnijeti zahtjev za dozvolu za trošenje novca, a britanska vlada će utvrditi je li zahtjev razuman. Čini se da će mu omogućiti isplatu od otprilike 2.500 funti mjesečno. Ogorčen je, ali dobro pazi da svoje jade ne uspoređuje s nevoljama Ukrajinaca koji pate zbog rata: “Moji problemi su zapravo ništa u usporedbi s njihovim problemima.”

Sankcije protiv Fridmana samo su dio neviđenih mjera koje Rusiju čine najteže pogođenom zemljom na svijetu.

Njezino je gospodarstvo devastirano mjerama poput zamrzavanja većeg dijela rezervi ruske središnje banke od 640 milijardi dolara, izbacivanja nekih od najvećih banaka iz sustava financijskih poruka poznatog kao SWIFT te zabrane ili ograničavanja uvoza ruske nafte. Očekuje se da će se gospodarstvo Rusije smanjiti za 35 posto u drugom tromjesečju.

“Zašto ja?”

Međutim, potezi koji su privukli najveću pažnju su zamrzavanje imovine ruskih oligarha, naizgled beskonačnog popisa milijardera s jahtama, avionima i vilama u najekskluzivnijim odredištima zapadnog svijeta kao što su London, jug Francuske i talijansko jezero Como. Fridman kaže da ne posjeduje nekretninu osim svoje kuće u Londonu, kuće u Moskvi i stana za roditelje u Latviji, te da nema ni jahtu ni avion koje bi se moglo zaplijeniti. Dok ruske trupe uništavaju gradove i ubijaju nevine civile u Ukrajini, prizori zaplijenjenih jahti čine da se javnost osjeća dobro.

Fridmanovo pitanje “Zašto ja?” možda nije bez temelja. “Osobne sankcije protiv oligarha nisu precizan instrument. Poznajem puno mnogo gorih oligarha u Rusiji od Fridmana i Avena. Sankcije nisu pošten instrument. To je oružje za masovno uništenje”, kaže Sergej Parhomenko, savjetnik instituta Kennan u Centru Woodrowa Wilsona u Washingtonu.

“To je neizravan pristup, a jedna od strategija je da oligarsi bliski Putinu počnu pritiskati ruskog vođu kad se jednom i sami nađu pod pritiskom”, kaže Adam Smith, partner u advokatskoj kompaniji Gibson, Dunn & Crutcher i bivši visoki dužnosnik američkog ministarstva financija, koji je američku administraciju savjetovao o sankcijama od 2010. do 2015. godine.

“SAD je oligarhe sankcionirao i prije, počevši od 2014., a zatim nekoliko njih 2018. godine, i uspjeh te strategije bio je sporadičan, kako u pogledu toga jesu li oligarsi prestali podržavati Putina i jesu li bili oštećeni”, objašnjava Smith.

Dosadašnje sankcije izgledaju raspršeno, uz poneke pogotke i promašaje, ali i tek ogrebotine. SAD nije sankcionirao Fridmana, Avena ili njihovog partnera Germana Hana.

Europska unija je sankcionirala Fridmana i Avena kao pojedince, ali su SAD i EU nametnuli samo blaga ograničenja Alfa-Banku, temelju njihovog bogatstva.

Opširnije na portalu Indexa.