Posljednja dešavanja, tragična nesreća, smrt rudara u jami raspotočje potresla je svakog građanina Bosne i Hercegovine. U prilogu prenosimo i Facebook status, sportskog novinara Sabahudina Topalbečirevića, osvrt na dešavanja, politiku, život i preživljavanje…

“Šta dalje, kuda dalje Bosno i Hercegovino ?!

Odoše nam rudari, pet života se ugasi.. Allaimrahmetile.. Rijeke se izljevaju, brane pucaju, voda hara Bosnom i Hercegovinom, ljudi preko noći izgubiše sve što su imali. Voze se auta bez tehničkog pregleda a ona bijesna se voze po gradu 150 km i ubijaju ljude. U bolnicama se prema pacijentima mahom odnose kao prema životinjama, u sportskim klubovima sjede sumnjivi tipovi, isključivo radi vlastite promocije. Ako si u SDP dobićeš jednu zgradu da radiš ,ako si u SDA neku drugu. Ako nisi a još nešto znaš, sposoban si a ne podoban, znaj da nećeš. Djeca po školama nose noževe, drogiraju se u osmom razredu, nema više druge smjene, pobogu štedimo grijanje..

Hoće li Gras vozit ili neće, ko su divlji a ko “pitomi” taxisti ?! Čopori pasa svaki dan napadaju po gradu, koga briga… Deset Bošnjaka u kandidaturi za predsjednika Bosne i Hercegovine. U zemlji sa nepuna 4 miliona ljudi. Rudari ginu a na RTRS-u vijest iz Indije. Na BHT serija, obavještavaju da će nekad ići vanredne vijesti. Tuzla ne voli Sarajevo, Sarajevo Tuzlu, Zenica ne voli Sarajevo, Sarajevo ne zanima ZENICA. Banja Luka kao da je u drugoj državi. Krivi smo svi, ne volimo se, ne pazimo se… Mahalamo, traćamo,više se radujemo tuđoj nesreći nego vlastitom uspjehu. Izgubio se senzibilitet, zaboravi se sve za tri dana. Ljudi tako lako lažu da je to nevjerovatno. dvolični, licemjerni,prelaze iz stranaka u stranku samo da se uhljebe, da ne izgube svoja mjesta koja drže po 15, 20 godina. Struke nema, nigdje. Zato se dešavaju nesreće, zato se gube životi a niko ne odgovara. Nema sreće u Bosni i Hercegovini jer stvarno nema države. Nema veze što to govori Dodik ali je stvarno nema. Gdje je ona, kome služi zašto postoji. BiH je nesretna stoljećima, neprijatelji su svugdje oko nas a izgleda da smo sami sebi najveći neprijatelji.

Strah me hvata za djecu, za našu omladinu, finu odgojenu, zašto završavaju fakultete, da bi sutra bili sluge novopečenim bogatašima, beskrupuloznim i dvoličnim ljudima. Prvi put javno kažem da ne vidim svjetlo u ovom tunelu, ne vidim. Ljudi su nestali ali “ljudi” u pravom smislu te riječi. Smijem li se razočarati u sve ljude. Ne, ne smijem jer onda života više ovdje nema. Moram vjerovati, da još ima ljudi ali da su ih trenutno samo zamjenili divlji...trenutno, trenutno….ali daj Bože!!!”

Sabahudin Topalbečirević