Dokumentarac Čuvaj Mayu proglašen je jednim od najpotresnijih. Naime, za jednu porodicu njihov izbor da bolesnu kćer odvedu u bolnicu imao je mučne posljedice.

Od ranog djetinjstva Maya, kći Jacka i Beate Kowalski počela je patiti od hroničnih bolova. Stopala su joj se počela okretati prema unutra, imala je osjećaj da joj koža gori i neprestano je plakala u agoniji.

Jack i Beate su očajnički tražili odgovore jer im se činilo da se zdravlje njihove kćeri pogoršava, a nakon pregleda kod brojnih stručnjaka tokom 2015., jedan doktor joj je dao dijagnozu kompleksnog regionalnog bolnog sindroma.

Prepisane su joj visoke doze ketamina, ali to nije djelovalo pa je porodica otputovala u Meksiko na liječenje. Djevojčica je vratila pokretljivost u rukama, a noge su joj se počele ispravljati. No godinu dana kasnije simptomi su se ponovno javili.

Očajni roditelji tada su Mayu odvezli u dječju bolnicu Johns Hopkins na Floridi, ali stvari su poprimile strašni preokret kada je mama Beata, inače medicinska sestra, optužena za zlostavljanje djeteta. Maya, koja je tada imala 10 godina, naposljetku je odvedena u pritvor, a njezinoj mami je onemogućeno da je vidi.

Beata je optužena da ima Münchhausenov sindrom te da namjerno izmišlja lažne simptome ili izaziva stvarne simptome kako bi izgledalo da je dijete bolesno. Psihološkom procjenom je utvrđeno da nije bolesna, ali ipak nije smjela vidjeti kćer. Tri mjeseca nakon toga, Beata je  sebi  oduzela život.

Ispričan kroz različite audiosnimke koje je Beata sama dokumentirala, iskaze i intervjue s porodicom Kowalski, dokumentarac je ostavio dubok trag na gledatelje, a neki su ga opisali kao “srceparajući” i “ekstremno moćan”.

“Upravo sam završio s gledanjem filma Čuvaj Mayu i emocionalno sam iscrpljen. To je jedan od najpotresnijih dokumentaraca koje sam ikada vidio”,

“Sramota za bolnicu, sudstvo i sve one koji su čekali dok se ova nepravda događala”,

“Ne sjećam se kad sam toliko plakao”, neki su od komentara.