U susret prazničnim trenucima koje će joj uljepšati dolazak sinova iz Amerike, folk zvijezda Lepa Brena priča o proslavi 22 godine braka sa suprugom Slobodanom – Bobom Živojinovićem, kako su ga održali i na koji način je uspjela da očuva svoju porodicu.

Pjevačica Lepa Brena (53) i bivši teniser Slobodan – Boba Živojinović  (50) obilježili su proteklog vikenda dvadeset i dvije godine braka. Njih dvoje vjenčali su se 7. decembra 1991. godine u hotelu Interkontinental koji se sada zove Crown plaza i gdje Brena nastupa u predstojećoj novogodišnjoj noći.

– Za Novu godinu pjevam tamo gdje sam se vjenčala. Borili smo se da sačuvamo jedinu trajnu životnu vrijednost, a to je porodica. Treba razvijati osjećaj pripadnosti familiji jer djeca uvijek znaju da cijene i osjete koliko ulažete u njih. Nisam, međutim, pobornik toga da svaki brak treba sačuvati  – kaže Brena na početku razgovora za Story i navodi da joj ovih dana neprestano naviru sjećanja na dvoipodecenijski period proveden uz ljubav njenog života.

– Bilo je svega za dvadeset i dvije godine braka i četiri godine zabavljanja, ali uvijek ponavljam kako se sigurno ni za koga ne bih udala, da se nisam udala za Bobu. Nije lahko sa mnom, ali nije lahko ni sa muškarcima sa ovih prostora. Teško je kada se spoje dvije energične i vrlo samostalne ličnosti. Najteže je bilo održati priču koja treba da traje. I tek kada želite da prekinete sve, djeca i razni znakovi pored puta opomenu vas da bi i sa nekim drugim prvih godinu dana bilo slatko, pošto se nakon toga vraćate u realnost. Vrijedi ulagati u porodicu i njegovati je. Naših troje nasljednika znaju to da cijene i Bobu i mene to najviše usrećuje – ističe živa legenda bivše Jugoslavije naglašavajući kako ni u jednom braku, pa ni u njenom, nije sve idilično.

– Iako na društvenim mrežama i naslovnim stranama nerijetko predstavljamo našu ljubav mnogo idiličnijom nego što ona jeste, moram da priznam kako su nas osim emocija i osjećaja pripadnosti porodici spojile teške stvari poput smrti roditelja, kidnapovanja djeteta… Prošli smo mnoge teške situacije i to je našu vezu učinilo znatno stabilnijom. Kada je dobro, svi vas vole i prijatelji su vam, a kada je teško, tek tada znate ko vam pruža riječi utjehe – kaže slavna umjetnica koja je godišnjicu braka obilježila večerom sa najbližim prijateljima.

– Ništa nismo planirali unaprijed, zaista je sve ispalo spontano baš kao što je i ponuda za novogodišnji nastup sa Harijem Mata Harijem u hotelu u kojem sam se udala za Bobu, stigla iznenada. Dolaze mi i djeca iz Amerike i neizmjerno se radujem praznicima. Naši sinovi sigurno će zujati na relaciji Zlatibor – Beograd, ali važno je da ćemo se družiti već petnaestog decembra – radosno će pjevačica koja je prilično teško podnijela preseljenje svojih i Bobinih nasljednika Stefana, Viktora i Filipa u Ameriku. U to su se uvjerili i svi njeni prijatelji kada je nedavno proslavila krsnu slavu Aranđelovdan. Tog dana se na Facebooku pojavio status njenog sina Viktora koji je napisao: Slava mi je, a nisam kod kuće.

– Moja teorija je da djeca treba da se na vrijeme odvoje od roditelja kako bi se međusobno voljela, poštovala i naučila da žive samostalno. Moji sinovi su sjajni momci, dobro su se snašli u Sjedinjenim Američkim Državama, a naš problem isti je kao i problem svih roditelja kojima nedostaju njihovi nasljednici koji žive odvojeno. Vjerujem da i mi nedostajemo njima. Ipak, hvala bogu, svi smo živi, zdravi i funkcionišemo. Ne smatram to nikakvom teškom situacijom iako na dan slave jesmo malo plakali – kaže Brena koja je tokom nedavnog boravka u Majamiju neumorno krstarila sa sinovima.

– Proveli smo divne trenutke sa porodicom iz Sarajeva koja živi u Majamiju. Vukica i Žarko i njihov sin divni su i topli ljudi koji paze i kontrolišu Viktora i Stefana kada mi nismo s njima, a kada im Boba i ja dođemo u posjetu, svi zajedno vozikamo se brodom i uživamo u čarima Majamija – priča plavokosa zvezda bivše Jugoslavije trenutno zabrinuta za majku Ifetu koja uskoro treba da se podvrgne operaciji koljena.

– To mi je noćna mora već duži period. Ona ima osamdeset godina i plaši me taj trenutak pošto ne znam kako će podnijeti hirurški zahvat. Možda sam malo ispustila očevo zdravstveno stanje pa ne želim da se nešto slično desi i sa mamom. Trenutno tome podređujem sve poslovne obaveze. Trebalo je da bude operisana u septembru, ali su se javili neki objektivni problemi i ona sada više ne može da čeka. Što se mora, mora se… Ako treba da biram između nje i bilo kakvih porodičnih i profesionalnih obaveza, sigurno ću biti uz nju – optimistično zaključuje harizmatična umjetnica.