Ena Begović bila je talentovana glumica koja je svojom ljepotom uspjela očarati region.
Njen život okončan je prerano, ali se o njenom liku i djelu i dan danas priča. Iako je atraktivnu mladu glumicu cijela Jugoslavija smatrala najljepšom ženom sa naših prostora, ona je o sebi imala potpuno drugačiju sliku.
“Ja nisam lijepa. Ja imam čudno lice, ili bolje rečeno – ja imam jedno interesantno lice. Zanimljivo sve skupa, s izvjesnim nepravilnostima, ali upotrebljivo u svakom slučaju.
Često me pitaju koliko u likovima koje tumačim ima mene. Ima me, potpuno me ima. Ostaje tvoje tijelo, ruke, noge, glava”, govorila je glumica u intervjuu iz 1982. godine za Yugopapir, ističući da se ne snalazi dobro u svijetu poznatih:
View this post on Instagram
“Za sebe mislim da sam jedan dobar, pošten čovjek. Nisam zla, pokvarena, ne podmećem nikom nogu, ne uživam u tuđim neuspjesima. Ne snalazim se najbolje u ovom svijetu i ne uspijevam da slijedim sve “linije koje ovaj posao zahtjeva, nameće.
Po prirodi sam nezadovoljna, stalno nezadovoljna. San mi je da jednog dana napravim ulogu za koju će i dobri i zli priznati da je dobra. Najveća mi je želja da postanem dobra glumica, a za to treba puno rada ili puno sreće. Mene budućnost plaši. Ja ne znam šta me čeka, za godinu-dvije… dosadašnji uspjesi nisu garancija.”
Na sceni je bila samouvjerena, odlučna, svoja, a u privatnom životu stidljiva i zatvorena, pa kako je otkrila samo pred majkom nije morala da se pretvara.
“Po prirodi sam neurotična, nesigurna, stalno o nečemu razmišljam, stalno s nekim problemima. Na izvjestan način ja se plašim ljudi, i… a kad dođem kod majke, meni onda ne treba nikakvo pretvaranje ni laganje.”
View this post on Instagram
“Ne moram da se pravim da sam sretna i kad sam tužna. Kod mame sam ja – ja. Možda sam prerano (s 18 godina) uletjela u svijet odraslih, starijih, svijet u kojem se vrti veliki novac, jer jedan film užasno puno košta, možda nedovoljno spremna, ili…”, isticala je tada Ena Begović za pomenuti list.
Glumica nije krila da je cijeli život imala strah od vožnje automobilom i avionom. Kasnije su Enini prijatelji govorili da je ona predosjećala svoju smrt.
View this post on Instagram
Naime, Ena je upravo stradala u saobraćajnoj nesreći, 15. avgusta 2000. godine na ostrvu Brač, u trenutku kada je imala samo 40 godina.
Toliko se plašila vožnje da je zbog toga potražila i stručnu pomoć, a nakon nesreće u kojoj je sama učestvovala 1996., kada je jedan motociklista izgubio život, a njen prijatelj zadobio teške povrede, ta njena fobija dodatno se pogoršala.
View this post on Instagram
Krivac za taj udes bila je sama Ena, koja je tada osuđena na tri godine uslovne slobode, ali veća kazna bio joj je snažan psihički šok od kojeg se nikada nije potpuno oporavila.
U tom teškom periodu najveća podrška i oslonac bio joj je preduzetnik i inženjer elektrotehnike Josip Radeljak, sa kojim je dobila kćerku.
