Većina ljudi kupovinu skupih brendova obično povezuje s luksuzom i nečim elitnim, piše Bbright Side.
Posao ‘saradnika dizajnera’ za prodaju odjeće mnogim ljudima izgleda prilično privlačno. Međutim, posao na šalteru skupe trgovine nije tako lak ili zanimljiv kao što možda izgleda, prenosi Tuzlanski.ba.
1. Uče da odjeća koju ljudi nose nije pokazatelj njihove finansijske situacije
Odjeća potencijalnog kupca koji može sebi priuštiti da potroši puno novca u butiku ne mora biti skupa. Ali oni mogu nositi skupi sat, koji će privući veliku pažnju prodajnih saradnika. Ako dođe kupac s kišobranom, saradnici neće biti toliko pažljivi, jer većina butika ima zatvorena parkirališta, a kišobran znači da kupac nema automobil. Dakle, to znači da vjerovatno ne mogu priuštiti odjeću.
Vrlo često njihovo ponašanje otkriva njihova primanja. Bogati se ljudi nikada ne hvale novcem koji imaju: To tretiraju kao ništa neobično.
2. U buticima uvijek postoje tajni zaštitari o kojima čak i prodavci ne znaju
Bilo je situacija kada je muškarac skupi novčanik zamijenio lažnim i ukrao original. To niko nije primijetio dok nije bilo prekasno. Često se događa da bogati ljudi kradu stvari. Oni mogu kupiti 100 ovih novčanika, ali još uvijek žele ukrasti jedan samo za zabavu. Kako bi se spriječile ove situacije, postoje tajni zaštitari: Oni izgledaju kao redovni kupci, ali njihov je posao paziti na sve koji žele ukrasti proizvode.
3. Visoka cijena ne znači uvijek dobar kvalitet
Cijene cipela mogu biti iste, ali kvaliteta može biti drastično drugačija. Prodavci će kupcima reći da je sve proizvedeno u Italiji, ali u stvari, samo komad je možda proizveden u Italiji, a ostatak je proizveden u Ukrajini, Brazilu ili Kini. I jeftine i skupe cipele mogu se koštati isto i biti na istoj polici.
4. Nisu svi kupci luksuznih trgovina stvarni kupci
U te trgovine idite samo s ljudima u koje imate povjerenja, ne slušajte prodavce ili „druge klijente“. Vrlo često vlasnik može doći u njihovu trgovinu, vidjeti kupca u hlačama za koje ne može odlučiti da li ih želi ili ne, pa ce reći puno dobrih stvari o njima i pretvarati se da žele dobiti isti par za svoju ženu. Prodavci će vjerovatno reći da su ove pantalone zadnji par.
Prodavci iz druge prodavnice iste marke koja se nalazi u blizini mogli bi učiniti isti trik. Često se ponašaju kao ostali kupci kojima je potrebna upravo ista stvar oko koje se kupac dvoumi. Vrlo često vlasnici butika u tu svrhu angažuju mlade atraktivne žene.
5. Nema sniženja
Glavna razlika između skupih butika i ostalih trgovina je ta što oni mogu postaviti bilo koju cijenu koju žele. Vrlo često sami vlasnici ne znaju cijene odjeće u svojim radnjama. Prodavci mogu prodati komad odjeće kupcu za višu cijenu od one koju je postavio vlasnik i uzeti razliku. To je vrlo lako učiniti, jer u većini trgovina prodavci imaju poseban popust: Odjeću prodaju sa popustom, ali ne govore kupcu o tome.
6. Postoji posebna soba za poznate kupce
Prije dolaska VIP kupaca, sva odjeća koja ih zanima već se nalazi u njihovoj posebnoj svlačionici. Većinu vremena poznate ličnosti unaprijed govore svojim pomoćnicima što žele, a zaposleni imaju vremena pripremiti se. U sobi mogu tražiti bilo šta: piće, užinu ili ličnog asistenta.
7. Prodavci ne mogu prekršiti dress code
U istoj prodavaonici mogu se odabrati saradnici jer su iste visine i imaju sličan izgled. Njihova koža mora biti bistra, a ruke trebaju biti lijepe. Haljine bez rukava su zabranjene – ramena im uvijek moraju biti pokrivena.
8. Prodavci vam nikad ništa ne nameću
Prodavci bi trebali biti pristojni kada pokušavaju nešto prodati. Kupci luksuznih marki rijetko trebaju odjeću, jer je imaju više nego dovoljno. Obično kupuju nešto impulsivno. A emocije koje dobivaju ovim kupovinama trebaju biti ugodne, kako bi ih natjerali da se vrate. Zbog toga se pretpostavlja da prodavci znaju potrebe svojih kupaca da mogu biti u mogućnosti predvidjeti ih.
9. Kupci često koriste butike kao mjesta za sastanke
U luksuznim trgovinama često su aparati za kafu, skupe vrste alkohola, grickalice i čokolade. Prodavci vam mogu čak i poslužiti šampanjac – ovo je dio lične usluge koju nude. Kako je zabranjeno prisiljavati kupovinu odjeće na bilo koga, klijenti bi mogli provesti čitav dan u trgovini jedući i pijući, a da pri tome ne kupuju ništa. (Tuzlanski.ba)
