Nije smisao života: Djeca moraju znati da je mobitel sredstvo, a ne smisao. Prvi uslov je da su dovoljno zreli da bi se uopšte koristili njime, smatraju psiholozi.

Često odluka zavisi o tome ide li dijete samo u školu, ali i koliko je uporno u insistiranju da mora imati mobitel. Bez obzira na dob u kojoj dijete dobije prvi mobitel, stručnjaci se slažu da im roditelji svakako moraju objasniti sve pozitivne i negativne strane.

Kupovina mobitela bi trebala biti pojedinačna stvar za porodicu i zajednički dogovor roditelja i djeteta. Treba utvrditi razloge kupovine mobitela i procijeniti djetetovu zrelost i odgovornost prema korištenju mobitela.

Opravdani razlog za raniju kupovinu može biti iz organizacijsko-komunikacijskih razloga: provjera je li dijete stiglo iz škole i slično. – objašnjava profesorica pedagogije i sociologije Mihaela Čunčić.

Kao i svaka važna i nova stvar u životu djeteta, nastavlja Čunčić, tako i početak korištenja mobitela treba započeti razgovorom u kojem će roditelj objasniti moguće opasnosti koje proizlaze iz dane im odgovornosti. Važno je odrediti pravila korištenja mobitela i posljedice njihova kršenja.

Uz mnoštvo pozitivnih stvari koje mobiteli donose (npr. osjećaj sigurnosti roditelja i djeteta, olakšana komunikacija…), korištenje mobitela donosi čak i više loših stvari. Djeca se uspoređuju u odnosu na marku mobitela, smanjena je mogućnost nadzora roditelja koliko vremena dijete provede koristeći mobitel i na koji način, povećana je opasnost od slanja neprimjerenih poruka i virtualnog nasilja.”  – pojašnjava Čunčić.

Prerano davanje mobitela djetetu lošim rješenjem smatra i doc. dr. sc. Tomislav Franić, voditelj dječje i adolescentne psihijatrije u KBC-u Split.

Mobitel je sredstvo komunikacije bez kojeg danas ne možemo, no treba ga koristiti s mjerom. Osobno mislim da dijete tijekom prva četiri razreda škole nema potrebe za mobitelom i osobno ne bih prije 11. godine, početka 5. razreda, preporučio mobitel, osim u slučaju veće potrebe. Djeca u prva 4 razreda imaju razrednu nastavu, zaštićeniji su jer borave u jednom prostoru, s jednim učiteljem i čini mi se da potreba za mobitelom nije vrišteća. – objašnjava dr. Franić.

Učestalim razgovorima mobitelom i boravkom u virtuelnom svijetu, gubi se mogućnost čitanja socijalnih vještina, djeca ne stječu sposobnost čitati neverbalne poruke. (24sata.hr)