Dok čeka da se situacija s koronom smiri Lhakpa mašta o svom desetom usponu na najviši vrh svijeta. Nakon toga želi osvojiti i K2 pa se nada i da će neko o njoj napisati knjigu.

Lhakpa Sherpa je samohrana majka troje djece koja drži svjetski rekord kao žena koja se najviše puta popela na Everest. Nadala se kako će ovog proljeća doći do broja 10, ali zapela je u svom stanu u Connecticutu zbog pandemije korona virusa, prenosi 24sata.hr.

Situacija ju je teško pogodila i priznaje kako više ne može pronaći posao ni za minimalnu plaću, a nema, poput nekih alpinista, sponzorske ugovore s kompanijama.

U Ameriku se sa svojim suprugom doselila 2001. godine u potrazi za boljim životom, a dosad je radila sve od građevine do pomaganja u staračkom domu. Osim što trenutačno nema posla, kaže da se tokom pandemije morala nositi i s rasizmom. Mnogi su nju i njene kćerke zaustavljali na ulici misleći da su Kineskinje.

Ističe da je iz Nepala i ponosna je na svoje naslijeđe kao šerpa.

– Šerpa znači dvije stvari, rođena sam kao Šerpa, a to mi je i prezime, u svijetu nas ima oko 300.000. Šerpa je i ime koje mnogi ljudi koriste kako bi opisali planinske vodiče na velikim visinama, što je uobičajen posao u mom narodu – kaže.

Sjeća se jednostavnog života u selu Balakharku, koje je smješteno u podnožju pete svjetske planine po visini, Makalu.

Nije sigurna koliko ima godina jer nije rođena u bolnici i nema nikakvih dokumenata o njenom porodu, ali prema podacima koje je prikupila procjenjuje da ima 42 godine. Dolazi iz velike porodice sa desetero braće i sestara. Većina njih zarađuje tako da rade kao planinski vodiči, što je isplativija karijera od uzgajanja krompira, kaže Lhakpa.

Tako je bilo i s njom, počela je kao nosač, a onda se zainteresovala i za samo penjanje.

– Bila sam jako znatiželjna i htjela sam istražiti svijet izvan svog sela. U početku sam samo nosila opremu planinarima i alpinistima, a dok sam ih gledala kako navlače svoju opremu za penjanje maštala sam da budem poput njih. Osjećala sam se snažno i spremno za to, a čak sam vidjela da i žene to rade kada sam upoznala jednu alpinisticu iz Engleske. Druga stvar koja me motivisala za penjanje bilo je i to što sam se umorila slušati kako žene ne mogu raditi teške poslove. Htjela sam svima pokazati da žene mogu sve što i muškarci. Tada sam se počela penjati s turistima i stalno sam se gurala naprijed – ispričala je Lhakpa kako je počela njena karijera.

U proljeće 2000. postala je prva žena iz Nepala koja je došla na vrh Everesta i spustila se živa, to joj je dalo poticaj da nastavi. Osjećaj kada ste na vrhu svijeta opisuje kao ‘dinamičan, smrtonosan i euforičan’.

Iako je nakon toga još osam puta stigla do vrha, za svoj prvi put kaže da je bio najteži, a penjala se i jednom samo osam mjeseci nakon što je rodila i jednom dok je bila dva mjeseca trudna.

– Taj prvi put je bilo baš strašno, Svi su mi govorili da ću poginuti, a već sam i prije znala da s Everestom nema šale – prisjetila se.

Da govori istinu pokazuje i podatak da svake prosječne sezone život izgubi šest do 10 ljudi koji pokušaji doći na vrh svijeta. Lhakpa dosad nije imala težih povreda, a kaže da joj je na planini najteže gledati ljude kako umiru u ‘zoni smrti’. Formu održava redovnim šetnjama, a znala je i do posla ići pješke umjesto javnim prijevozom.

Dijete su pak nešto na što je tek nedavno obratila pažnju.

– Jedem zbog stresa i tek sam nedavno počela obraćati pažnju na kilograme. U formi me održava to što naporno radim i puno hodam. Prije puta na Everest morate se ‘napucati’ jer je teško jesti na planini, a i što imate više masti, to vam je toplije. Mnoge Šerpe se udebljaju prije odlaska na planinu, a ja se debljam samim time što živim u Americi – kaže.

Što se tiče opreme koju koristi, više vjeruje onoj malo starijoj nego novim ‘tehnološkim čudima’.

Lhakpa se nada u aprilu iduće godine deseti put popeti na Everest, piše Metro.co.uk.

– Nakon toga voljela bih se popeti na K2, drugi najviši vrh na svijetu, a onda bi bilo lijepo kada bi neko napisao knjigu o mom životu. Bilo bi lijepo imati i nekog sponzora . Zasad sam ostvarila jedan svoj cilj, a to je bilo pokretanje internetske stranice na kojoj dajem savjete o penjanju. Želim voditi ljude, to mi je strast u životu – zaključila je. (Tuzlanski.ba)