Samo ime joj kaže – uvijek živa, neuništiva. Naime, latinski naziv čuvarkuće je sempervivum (semper -uvijek, vivere -živjeti) i riječ je, zaista, o jednoj od biljaka koje su najlakše za uzgoj.
Stoga, bez obzira jesi li neiskusna vrtlarka pa želiš neku laganu jedinku za početak ili si nehotični serijski ubica biljaka pa ipak, usprkos najtežim deliktima zaslužuješ još jednu priliku, čuvarkuća je najbolji izbor. Ova biljka je sukulent i spada u porodicu tustikovki, a dom su joj kamenjari južne Evrope. Postoji 40-ak vrsta čuvarkuće. Svijetom se proširila zahvaljujući Karlu Velikom koji je bio upoznat s njezini ljekovitim svojstvima i naredio da se sadi širom Evrope.
Čuvarkuća – ljekovitost
Danas znamo da je Karlo Veliki bio u pravu. Čuvarkuća ima brojna ljekovita svojstva zahvaljujući spojevima koje sadrži, poput, tanina, kalcijevog malata, biljne sluzi, mravlje i jabučne kiseline, ulja i smole.
Tradicionalno se sok iz njezinih mesnatih listova koristi u liječenju upale uha, za tretiranje raznih dermatoloških stanja, crijevnih i želučanih problema, gihta, hemoroida, menstrualnih bolova, grlobolje, bolesti zubnog mesa pa i kao pomoć u suzbijanju Escherichie coli te za detoksikaciju jetra. Ima jaka antibakterijska, antiupalna i antioksidativna svojstva. Čuvarkuća je jestiva pa njezine mesnate listove možeš dodati u salate i smoothieje.
Čuvarkuća – uzgoj
Ova biljka voli sunce i toplinu te skučene prostore i dorbo drenirano tlo zbog čega u prirodi raste po kamenjarima i pukotinama. Jako dobro podnosi sušu i traži vrlo malo vode. Zaljevaj je prksanjem po listovima i osiguraj joj zemlju siromašnu hranjivim tvarima, koja vrlo dobro propušta vodu. Najgore što možeš napraviti svojoj čuvarkući je to da ju previše zaliješ. Kao i kod svih drugih sukulenata u tom slučaju dolazi do truljenja korijena i listova te biljka vene. Osim što podnosi sušu, čuvarkuća jako dobro podnosi i zimu pa će preživjeti ispod snijega. No, držiš li je u teglama, iste kada zahladi, pred zimu, unesi u zatvoreni prostor. Čuvarkuća cvjeta u kasno ljeto, nakon čega cvijet otpada, a biljka pušta izdanke koje vrlo lako možeš odvojiti i posaditi na neko drugo mjesto – otvor u staroj cigli, plitku posudu, vrt…
Čuvarkuća – ime
Ova izuzetno žilava i otporna biljka u historiji se koristila kao zakrpa za krovove i zaštita od udara groma, zbog čega i nosi naziv čuvarkuća. Jedna od vrste čuvarkuća je tectorum što u prijevodu znači – ona koja raste na krovovima. S obzirom da se brzo širi i gusta je, mogla je spriječiti prodor vode kroz pukotine. U svakom slučaju riječ je o biljci koja traži vrlo malo, gotovo ništa tvog angažmana, a daje jako puno – čuva zdravlje, čuva dom i tvome vrtu i balkonu daje posebni pečat, a tebi samopouzdanje da se nastaviš baviti biljkama, piše net.hr
