Punih pet godina, od svoje 13. do 18. godine, Samya je bivala podvrgnuta ‘Testu s dva prsta’, koji je trebao dokazati njenu nevinost i ‘vrijednost’ koju u tom slučaju ima za potencijalne muževe.

Zbog toga se osjećala prljavo. Na žalost, ona nije jedina djevojčica koja je podvrgnuta takvom zlostavljanju. BBC-jeva istraga pokazala je da u Velikoj Britaniji postoji čak 21 klinika koja nudi takve testove. 

Cijena testiranja kreće se između 150 i 300 funti, odnosno između 325 i 650 KM. To je cijena za koju će doktor koji pregledava ženu odrediti je li imala vaginalni odnos ili ne, te tako dokazati njenu ‘čast’. Međutim sa naučnog stajališta, izostanak himena ne uzima se kao dokaz da je žena imala odnose, jer on može puknuti i uslijed pada. 

Za 24-godišnju Samy (ime je izmišljeno), test je zapravo bio dio odrastanja u stvarnosti koja ima mračnu stranu.

– Moja porodica je iz Egipta, ovdje smo preselili kad sam imala 8 godina. U našoj religiji djevice imaju višu vrijednost u društvu. Postoji pritisak na žene da ne smiju imati spolne odnose prije nego što se vjenčaju. Ako imamo odnos prije prve bračne noći, mi smo uništene i pitanje je hoće li nas iti jedan muškarac htjeti – priča djevojka koja kaže da su ti testovi za nju bili jako traumatični. 

–  Moja porodica htjela je da se udam za muškarca koji je bio prilično visoko u vojsci u Egiptu. Bilo je to dogovoreno kad sam bila vrlo mlada, ali uz obavezu da moram biti djevica tokom prve bračne noći. Rekao im je da želi dokaze, pa su me moji roditelji odveli doktoru u Londonu i zamolili da obavi test. To su radili svake godine, otkako sam ja imala jedva 13, sve dok se sa 18 nisam udala – priča. Kaže kako nikad nije imala odnose, pa nije brinula zbog rezultata, ali se kao dijete jako bojala tih testova.

– Bojala sam se da će me takvo dodirivanje uticati na mene. Osjećala sam se prljavo – kaže Samya.

– Nisam razumjela zašto me doktor trebao dotaknuti tamo dolje. Poznavala sam prijateljice koje su to prošle, pa sam pretpostavljala da je to jednostavno nešto što mi djevojke moramo proći. Jednostavno sam pristala jer su to moji roditelji tražili. Znam da su mi željeli samo najbolje. Kad se osvrnem unazad, voljela bih da sam se usprotivila tome, jer je to bila velika muka za mene – kaže djevojka. Kaže da je pokušala pronaći doktoricu koja joj je radila te testove, kako bi joj ispričala kako je to uticalo na nju, ali ona više nije u toj ordinaciji.

Samya se udala sa 18 godina i na kratko se preselila natrag u Egipat, ali nakon dvije godine odvojila se od supruga i opet  živi u Velikoj Britaniji. Danas je majka jedne kćeri.

– To nije bio dobar brak. Suprug me je jako kontrolirao. Dugo sam to trpjela, jer nisam htjela sramotiti svoju porodicu, ali na kraju su roditelji dopustili da se vratim u Englesku i živim s njima – rekla je.

– Ne razgovaram s njima o tome što se dogodilo, ali mislim da znaju da je bilo pogrešno od njih onako me testirati kao vrlo mladu djevojku. Kad moja kći bude odrastala, nikada je ne bih izložila takvom iskušenju. Trebalo mi je puno vremena da razumijem traumu uslijed onoga što sam prošla, to je uticalo na moj seksualni život godinama – priča Samya. Njen novi partner podržao je da posjeti psihologa i još uvijek radi na tome da se riješi traume.

– Tužno mi je to što se to još događa u Velikoj Britaniji, kao i širom svijeta. Moramo zajedno raditi na tome da to prestane. Niti jedna djevojka ne bi trebala prolaziti kroz to jer će živjeti s velikom boli zbog toga – dodaje Samya.

Doktorica Meghan Campbell zamjenica je ravnatelja Centra za ljudska prava u Oxfordu  i predavačica prava na Sveučilištu Birmingham. kaže da joj nije poznato u kojoj mjeri se ovakvo testiranje provodi u Velikoj Britaniji.

– Očito je izraženije u određenim dijelovima svijeta nego u drugima, ali zbog duboke stigme oko ispitivanja nevinosti u jurisdikcijama poput Velike Britanije, može biti teško znati tačno gdje i kada se to događa. U nekim zemljama prolazi ispod radara, ali Svjetska zdravstvena organizacija otkrila je da se to zahvaljujući globalizaciji događa u Velikoj Britaniji i drugim zapadnim zemljama poput Kanade, Španjolske i Nizozemske – kaže. Jedna od stvari koja otežava prikupljanje preciznih podataka je socijalna stigma oko testiranja nevinosti, dodaje.

–  Žene i djevojke moraju priznati da im se to dogodilo i da to samo po sebi može biti traumatično. Ljudi koji su nekoga prisilili da se podvrgne testiranju, ili platili da ga netko izvede toga moraju biti svjesni. U cjelini, žene, djevojke i šira zajednica jednostavno ne govore dovoljno o tome – ističe doktorica. Dodaje kako je postojala slična kultura šutnje oko FGM-a (kulture sakaćenja ženskih spolnih organa),  ali o tome se sada govori otvorenije i postoji više organizacija civilnog društva sa sjedištem u Velikoj Britaniji koje podržavaju žene i djevojke u Velikoj Britaniji koje su iskusile FGM.

– Bilo bi dobro vidjeti istu razinu podrške za žene i djevojke kojima testiraju nevinost. Moraju znati da mogu dobiti pomoć, te da imaju pravo suprotstaviti se tome da neko krši žensko pravo na jednakost. Jer takva praksa hrani stereotipe da je ženska moralna vrijednost isključivo povezana sa seksualnim aktivnostima te da su ženska tijela nešto što se može nadzirati i kontrolirati, odnosno da su žene predmeti – kaže liječnica.

Dodaje kako odnos žene s njenim doktorom treba biti utemeljen na povjerenju, a s takvim testovima to se mijenja, jer oni drugima prenose informacije o ženinom zdravstvenom stanju, odnosno stanju njenih genitalnih organa. 

Izvješće Svjetske zdravstvene organizacije iz 2018. napominje da je ova vrsta testiranja najčešća u Aziji i na Srednjem Istoku, u zemljama sjeverne i južne Afrike, a u novije vrijeme se prakticira i u nekim imigrantskim skupinama u Evropi i Sjevernoj Americi.

– To se događa u Afganistanu, gdje se ispitivanje nevinosti koristi kao dokaz, ako je žena optužena za seks ili moralni zločin poput spolnog odnosa prije udaje. Koristi se u dijelovima Južne Afrike. Koristi se u Aziji, na Bliskom istoku, u sjevernoj i južnoj Africi. U vjerskim zajednicama širom svijeta koristi se za dokazivanje čistoće prije braka – kaže Campbell i upozorava da ne postoji naučno dokazani način za to da se na temelju njega doista može utvrditi je li djevojka ili žena imala odnose ili ne. 

– Prisilno testiranje djevičanstva invazivni je ispit koji promiče neznanstveno uvjerenje da pokazuje je li žena imala spolni odnos. Ovo je rodna diskriminacija i jača patrijarhalne odnose moći. U slučaju da trebamo podsjetiti: Žensko tijelo ne pripada nikome osim ženi samoj – kaže Kumi Naidoo, generalna sekretarica dobrotvorne organizacije za ljudska prava Amnesty International u svome Tweetu nakon objave ove teme. (24sata.hr)