Letite i sjedite pored prozora, divite se pahuljastim oblacima koji su poput vate. Vama je sigurno zanimljivo i nestvarno, međutim pilotima i ne baš.
Piloti u kokpitu gledaju u iste oblake, u ekran lokatora, onda opet u oblake i jedni u druge. Obično kažu “Pa, šta ćemo bježimo s puta!”, prenosi Tuzlanski.ba
Kumulonimbusi
Kumulonimbusi je debeli i gusti oblak. Ovo je najopasniji tip za zrakoplovstvo. Volumetrijski oblaci snažnog vertikalnog razvoja, izgledaju poput tornja ili planine. Najviša tačka može doseći visinu od 20 km.
Kako kumulonimbusi mogu biti opasni? Uz najjače turbulencije putnici mogu biti povrijeđeni.
Grad
Tuča oštećuje kožu, vjetrobranska stakla kabine, motore. Bilo je slučajeva zaustavljanja svih motora.
Glazura
Led se nakuplja na prednjem kraj krila, stabilizatoru. Dramatično smanjuje uzgon, stvara otpor. Smanjuje kritični napadni ugao. Odnosno, avion može ući u zastoj pri većoj brzini. Led se lijepi za lopatice motora, zatim se odlomi, što može dovesti do kvara ili oštećenja motora.
Snažno uzlazno strujanje
Avion se može odbaciti do prevelike visine, brzina može pasti ispod minimuma.
Udar groma ili elektrifikacija
Oprema se može pokvariti. Udar munje može uzrokovati kvar motora. Smetnje u radio komunikaciji s dispečerom.
Kako pilot vidi grmljavinsku oluju?
Grmljavinska oluja može biti skrivena u oblacima. Oblak pahuljastog izgleda može nositi mahnitu energiju. Opasna područja prikazana su na zaslonu pomoću lokatora.
Lokator radi na istom principu kao i radar saobraćajnog policajca. Radio signal se šalje ispred aviona, odbija se od kapljica vode i vraća natrag. Najopasnije su crvene i ljubičaste zone. Nije preporučljivo ulaziti u žute. Zeleno… poslužit će.
Tokomdana opasnu naoblaku možete odrediti vizualno, gledajući kroz prozor. Dispečer također može upozoriti na grmljavinsko nevrijeme na ruti.
Pravila obilaska groz
Prema ruskim pravilima letenja, centar grmljavinske oluje mora se zaobići na udaljenosti od najmanje 15 km. Možete hodati između žarišta na udaljenosti od najmanje 50 km između njih. Iznad najmanje 500 m od gornje granice naoblake. Dana 22. augusta 2006. Tu-154 letio je Anapa-Piter. 28 minuta nakon polijetanja avion je uhvatila grmljavinska oluja. Kapetan ga je odlučio obići odozgo, ali se pokazalo da je oluja bila veća nego što je očekivao. Uzlazno strujanje odbacilo je avion 13 km, izgubio je brzinu i pao u vrtoglavicu. Avion se srušio u blizini Donjecka. Umrlo je 170 ljudi.
U praksi niko ne zaobilazi grmljavinske oluje na takvim udaljenostima. U priručnicima za upravljanje stranim avionimapiše “Izbjegavajte na sigurnoj udaljenosti.”
Šta je to, sigurna udaljenost, odlučuje posada, piše Fishki.net
“Godine 2011., kad sam letio Airbusom kao kopilot, letjeli smo iz Novosibirska u Soči. Tačno na sredini rute bila je prijetnja. Već smo bili na graničnom nivou, ali kapetan se odlučio popeti još više i obići. Počeli smo razgovarati. Bio sam dovoljno pametan da se odmah spustim i skrenem u stranu. Sve je uspjelo, ali strah od zaobilaženja grmljavine ostao je sa mnom do kraja života”, kazao je pilot.
