Do sada se po nekoj logici smatralo da mahanje rukama tokom trčanja povećava potrošnju kalorija, ali priroda i sam organizam su ipak puno sofisticiraniji i štedljiviji nego što mi mislimo. Kinetički lanac organizma je tako napravljen da rukama koje se kreću suprotno kreatnju nogu održavaju tijelo u jedan odgovarajući balans, pa zato ljudi sasvim prirodno i nesvjesno mašu rukama dok hodaju i trče.

Ipak, do sada je postajala jedna mala enigma po pitanju da li ova dodatna aktivnost ruku dovodi do veće potrošnje energije tokom samog trčanja, onako kako to vodi neko logično razmišljanje ili ima nešto više u pozadini cijele te priče.

Urađeno je istraživanje na veliki broj trkača koji su bili zamoljeni da trče odvojeno na četiri različita načina, normalno sa mahanjem ruku, sa rukama ukrštenim na leđima, na grudima i rukama iznad glave. Mjerena je bila konzumacija kisika i količina izbačenog ugljen-dioksida.

Rezultati su pokazali da prirodan način pokreta ruku naprijed-nazad štedi više energije od svih ostalih neprirodnih pozicija ruku, kad su bile u stanju mirovanja. Razlog ovakvom mišljenju je što mrdanje ruku pri trčanju umanjuje pokrete trupa koji predstavlja veliki segment tijela (40-50%) pa tako, ukoliko je sam trup u pokretu, troši se više energije za razliku od prirodnog načina.

Kako god da jeste, istraživanja su pokazala i ukazuju na to da ljudi ne treba da trče sa rukama u neprirodnom položaju sa ciljem da potroše više kalorija, jer sa tim samo mogu sebi stvoriti dodatne probleme sa leđima. (Body.ba)