Sve što smo do sada naučili o ljubavi i vezama svodi se na to da bismo od veza doista trebali očekivati mnogo. I ne mislimo pritom samo na srceparajuće geste kakvima je nakićena većina romantičnih komedija. Mislimo na onaj osjećaj koji želimo da nam veza pruža. Osjećaj da je naš partner najbolja stvar koja nam se u životu dogodila i da smo mi uz njega najbolja verzija nas samih koja moža postojati.

Nekada davno, ljudi su u brakove uplovljavali ne bi li lakše postigli ekonomsku stabilnost te usput zadovoljavali potrebe za intimnosti. Danas kada su prioriteti drastično drugačije posloženi (barem u većini slučajeva), želimo partnere koji će nas podržavati u svakom pogledu, koji će kao osobe rasti zajedno s nama i koji će nam uljepšavati svati dan ulijevajući u sivu svakodnevicu neizmjerne doze ljubavi, poštivanja, strasti i zabave.

Studija imena ‘Should Spouses Be Expecting Less From Marriage?’ odlučila je istražiti upravo imamo li svi prevelika očekivanja od veza i brakova, istražujući svježe vjenčane parove kroz period od četiri godine. Poražavajuće je da niti naučnici koji su se intenzivno bavili ovom temom nisu uspjeli doći do istog zaključka. Dok jedni vjeruju kako zbog visokih (neispunjenih) očekivanja imamo loše mišljenje o vezi, drugi vjeruju kako visoka očekivanja na partnere djeluju motivirajuće budući da se želimo dodatno potruditi ne bismo li vezu učinili boljom.

No, i jedni i drugi su složni oko jedne stvari, a to je da, koliko bi naša očekivanja trebala biti visoka, trebalo ovisiti o tome koliko iskreno vjerujemo da je naš partner sposoban i voljan ispuniti ih. Skladno tome, logično je pretpostaviti da će se one veze koje su u startu na klimavim nogama pretvoriti u katastrofu, dok u onim čvrstima partneri imaju velike izglede zadovoljiti uzajamna očekivanja, koliko god ona visoka bila. (cosmopolitan.hr)