Ponedjeljak, 8. Marta 2021.
Tuzlanski.ba logo

Inspirativne priče kao dokaz da se snovi ostvaruju: “Sanjala sam da je tumor nestao i da neću umrijeti”

Preuzmite sliku

Ljudi su oduvijek u snovima tražili tragove predskazanja jave, a postoje i oni koji tvrde da su sanjali svoju budućnost. Naučnici nisu sigurni zbog čega uopšte sanjamo…

Neki naučnici misle da su snovi samo rezultat slučajnog i besmislenog ispaljivanja neurona, dok uspavani mozak čisti ostatke od prethodnog dana i stvara nova sjećanja.

Drugi, uključujući i brojne vrhunske neuronaučnike, uvjereni su da su snovi genijalan način mozga koji spaja tačkice i predlaže rješenja problema dok spavamo. ‘Dramatiziranjem’ naših najdubljih strepnji i želja mogu nam pokazati šta zapravo želimo i trebamo u životu.

Savremena istraživanja spavanja čak su počela preispitivati ​​pojam ‘prekognitivnih snova’ – onih koji nam očito pokazuju događaj prije nego što se dogodio. Profesor Robert Stickgold, s Odjela za medicinu spavanja na Medicinskom fakultetu Harvard u SAD-u, koautor nove knjige ‘When Brains Dream’, kaže da naš usnuli mozak tako razmišlja o budnim problemima, a svi toliko sanjamo da je vjerovatnoća kako će stvarni život odražavati ono o čemu smo sanjali daleko veća nego što mislimo, prenosi 24sata.hr.

– Kad naš mozak sanja, on ponekad može predvidjeti budućnost ili pokazati što se u to vrijeme događa negdje daleko. Ponekad je to zato što, svjesno ili nesvjesno, imamo informacije koje omogućuju našem mozgu da izračuna i doslovno zamisli mogućnost tih događaja. U drugim se slučajevima to događa sasvim slučajno – kaže profesor Stickgold.

No zamislite da sanjate san s tako jasnom i uvjerljivom porukom da na kraju mijenja tok cijelog vašeg života…

“Sanjala sam roman”

Dok se jedne zimske noći prije šest godina spremala za spavanje, Lesley Krier Tither (68) bila je potpuno nespremna za detalje i značaj sna koji je uslijedio.

– Spavala sam, a opet je bilo poput gledanja kriminalističke drame na televiziji dok sam sjedila pored glavnog junaka, momka koji mi je rekao da se zove Ted Darling. Mogla sam vidjeti sve pojedinosti o njemu. Bio je nizak i mršav, s prašnjavo-plavom kosom. Rekao mi je da je detektiv koji radi na ozbiljnom slučaju, ali svoju je policijsku karijeru započeo kao specijalist za vatreno oružje. Bile su tamo i njegove kolega, gdje rade, i slučaj s kojim su se bavili. Ted mi je rekao o svojoj ljubavi prema zelenom čaju i mačkama, te o svom partneru. Ne mogu vam reći koliko je san trajao, ali probudila sam se s radnjom za svoj prvi roman – kaže Lesley, iz Stockporta iz Velikog Manchestera.

Čim se probudila, počela je pisati šta je vidjela u snu.

– Prvo poglavlje napisala sam za sat vremena, a prvi nacrt romana imala sam za mjesec dana. Uopšte nisam trebala razmišljati, sve u knjizi je bilo tačno onako kako sam sanjala – kaže Lesley, koja danas radi na svojoj 17. knjizi o detektivu Tedu Darlingu.

Ted je i dalje posjećuje u snovima.

– Ponekad insistira i nemam izbora nego slušati njegove savjete. Jako je pedantan u vezi detalja zapleta i likova u pričama. Jako sam otvorena tom iskustvu i volim pričati o tome – zaključila je.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Lesley Krier Tither (@lesleytither)

“Zbog sna sam promijenila karijeru”

Mandy Nicholson (56) je još jedna koja vjeruje u snagu snova koji mogu promijeni tok života. Deset godina vodila je tri poduzeća.

– To nisu bili kreativni poslovi, ali bila sam sigurna, dobro mi je išlo i zarada je bila dobra – rekla je.

Mandy je u decembru 2018. otišla spavati sa svojim suprugom Garyjem, kao i inače, a sljedeće jutro bila je spremna ‘okrenuti svoj život naglavačke’.

– U jednom trenutku tokom noći bila sam svjesna da sam u središtu svog sna. U njemu sam stvarala prekrasne slike dok su me svi gledali i slušali. Bilo je to kao da predajem velikom mnoštvu. Obično moj suprug sanja čudne snove i morala bih slušati dugačke opise dok bih kolutala očima. Ipak, Gary je bio fasciniran dok sam mu prepričavala san i on je moje sjećanje shvatio vrlo ozbiljno. Prije nego što smo uopšte ustali iz kreveta, rekao mi je da bih nešto trebala učiniti. Nisam mogla razmišljati i razgovarati ni o čemu drugom, ali bila sam nervozna i uplašena jer nisam znala šta san znači. U danima i sedmicama koji su slijedili nastavila sam sanjati isti san, pa me suprug odlučio pogurnuti. Za Božić mi je kupio štafelaj i nešto umjetničke opreme i rekao mi: ‘samo to učini’ – ispričala je.

U dvadesetim godinama Mandy je voljela crtati, ali tog dana, kada je počela slikati porodičnog labradora, bilo je to prvi put u 25 godina da je držala kist.

– Nisam znala hoću li to još moći slikati, ali svidio mi se rezultat. Počela sam skicirati druge oblike, često ženskih figura i nije dugo prošlo prije nego sam opet slikala. U početku sam bila prestravljena, ali u sljedećih nekoliko dana odlučila sam da je to moj novi put – prisjetila se.

U januaru 2019. godine Mandy, koja živi u Alnwicku u Northumberlandu, napustila je svoj posao i započela rad na novoj karijeri umjetnice, autorice i kreativnog trenera.

Mandy svom suprugu daje zasluge što joj je dao samopouzdanje da slijedi svoj san. Nažalost, Gary, koji je bolovao od cistične fibroze, umro je u travnju prošle godine, 16 godina nakon dvostruke transplantacije pluća koja mu je tada spasila život. Živio je deset godina duže nego što su ljekari predviđali.

– Taj san sam sanjala samo jednom, ali učinio je svoje – zaključila je Mandy.

“Zbog sna sam dala otkaz i uspjela”

Kad je Sarah Class imala 21 godinu, radila je kao istraživačica na televiziji. Imala je poziciju, mogućnost napredovanja, ali zbog sna je odustala od svega toga.

– Jednog jutra, oko 5 sati ujutro, bila sam napola zaspala kad sam osjetila vibraciju po sebi. Vidjela sam kako stojim na rubu Mjeseca i gledam dolje u prekrasnu, svjetlucavu Zemlju. U tom sam trenutku čula najljepšu muziku, ulila mi se u svaku ćeliju tijela. Bilo je tako lijepo da sam osjetila suze u očima. Bila je to poput sinteze svjetlosti i zvuka, niti jedna druga muzika koju sam ikada čula nije joj ni blizu. Osjećala sam se potpuno svjesno. Vibracije koje sam mogla osjetiti bile su nešto što mogu opisati samo kao onostrano. Tada sam shvatila da želim stvoriti ovu senzaciju u muzici – rekla je Sarah, koja živi u Somersetu.

To joj je bilo prvi put u životu da je sanjala nešto takvo.

– Poslije sam se osjećala totalno preobražena. Čitav život od tog dana počela sam gledati na sasvim drugačiji način. Znala sam da me svakodnevni posao nikada neće ispuniti – kaže.

Sarah je još kao dijete naučila svirati klavir i, premda je radila u medijima, u slobodno vrijeme nastavila je komponovati muziku po narudžbi kod kuće.

– Muzika je oduvijek moja strast. Iako mi je uloga u medijima bila zanimljiva, mada stresna, kad sam se vratila kući s dnevnog posla, radila sam na svojoj muzici do jutra – prisjetila se.

U tom je trenutku donijela odluku i napustila posao.

– Stalno sam se sjećala nebeske muzike i znala sam da moram pokušati ponovno stvoriti ovu ljepotu kako bi je drugi ljudi mogli čuti – kaže.

Nekoliko sedmica nakon što je dala otkaz, Sara je odjednom postala jako zaposlena.

– Nikada prije nisam učinila nešto što me toliko oslobodilo i podiglo. Odjednom su mi nudili poslove sa svih strana – rekla je.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Sarah Class (@sarah_class)

Sarah je počela raditi s producentom ploča i kompozitorom Sir Georgeom Martinom, poznatim po radu s The Beatlesima, a danas je jedna od najtraženijih britanskih kompozitorica. Dobila je tri nominacije za Emmy i napisala partiture za brojne filmove i TV emisije, uključujući Blue Planet. Njezin novi album Natural High objavljen je prošle godine.

– Nikad prije nisam govorila o ovom iskustvu i osjećam da mi se to dogodilo s razlogom, jer ovo je moj poziv. Pretpostavljam da je moja svijest bila spremna i otvorena u to presudno vrijeme prije buđenja. Svakako sam se osjećala vođenom da muziku učinim svojom karijerom – zaključila je.

Nedavni napredak u neuroznanosti olakšava ispitivanja šta se zapravo događa u mozgu kad sanjamo. Nova otkrića podupiru teoriju da snovi nisu samo nusprodukt sna.

– Postoje iznimni primjeri ljudi koji se bude iz snova i smatraju ih odmah divnima i korisnima. Nema sumnje da se to događa i da ponekad postanu poticaj za odluke koje mijenjaju život – kaže profesor Stickgold.

“Sanjala sam da neću umrijeti”

Književnica Susie Pearl sebe opisuje kao hodajuće čudo. Prije dvije i po godine dijagnosticiran joj je tumor na mozgu i rečeno joj je da ima još šest sedmica života.

– Sedmicama prije toga ponašala sam se neobično. Nisam mogla pronaći svoj automobil, kasnila sam na susret s prijateljima i takve stvari. Bilo je potpuno u suprotnosti s onim ko sam inače. Nisam zaboravna ili nesretna osoba. Obično sam jako organizirana i vodim agenciju za odnose s javnošću. Bila sam u bolnici kad sam dobila vijest da imam rak mozga. Tumor je bio neoperabilan i suočila sam se s terminalnom prognozom. Moji su konsultanti bili vrlo eksplicitni, umirala sam. Rečeno mi je da napišem oporuku i da što prije okupim porodicu kako bih se oprostila od svih – prisjetila se.

Susie, koja je u ranim 50-ima, imala je hemoterapiju i terapiju matičnim ćelijama. Dok je bila u bolnici, sanjala je san koji je sve promijenio.

– Dok sam spavala, vrlo sam jasno vidjela da ću na mozgu imati tri MRI snimanja; prvo s užasnim rezultatima o tumoru, drugi snimak pokazao je da se smanjio, a treći snimak otkrio je da je nestao. Kad sam se probudila, mogla sam se toga jasno sjetiti i imala sam snažan osjećaj da ću izaći iz bolnice. San mi je prenio da u ovom životu imam još posla. Bilo je toliko uvjerljivo da jednostavno nisam učinila ništa od onoga što su mi savjetovali. Znala sam da ću preživjeti – rekla je.

Susie kaže da su svi mislili da je ‘slatka, ali luda’, a iako joj niko nije vjerovao, insistirala je na tome da joj laptop donesu u bolnicu.

– Nakon što sam iskusila san, postala sam izuzetno kreativna. U bolnici sam počela raditi na knjizi. Prvo od tri snimanja bilo je u aprilu, a do trećeg u decembru tumor je doista nestao i otpuštena sam. Sad svijet vidim sasvim drugačije. Iako je izgledalo malo vjerovatno da ću ostati živa, ja se nisam bojala smrti – rekla je.

Susie je prošle godine objavila svoju knjigu ‘The Art Of Creativity’ i sada drži časove kreativnog pisanja, piše Daily Mail.

– Danas živim sretno, normalno i radim puno radno vrijeme. Sada prepoznajem vrijednost svih oblika snova, tada se povezujemo sa svojom intuicijom. Koristim ih za bilježenje i razumijevanje svoje podsvijesti. Tada se dogodi čarolija – zaključila je. (Tuzlanski.ba)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: , , ,