Otac sijamskih blizankinja mora odlučiti hoće li djecu poslati na operaciju razdvajanja koja bi za jednu od njih mogla značiti smrt. O njegovom slučaju BBC je snimio dokumentarni film.

Ibrahima Ndiaye (50) iz Senegala zatražio je u britanskoj bolnici Great Ormond Street Hospital pomoć za svoje curice Marieme i Ndeye kad su imale samo sedam mjeseci. Danas imaju tri godine. Prije toga javljao se bolnicama u Belgiji, SAD-u, Njemačkoj, Zimbabveu, Švedskoj i Norveškoj, piše The Sun.

Djevojčice su se rodile s odvojenim glavama, srcima i plućima, no dijele jetru, mjehur i probavni sistem te zajedno imaju tri bubrega. Mariemino je srce slabije i ljekari su predvidjeli da neće dugo živjeti. Ako ona umre, ni njena sestra blizankinja neće preživjeti, prenosi 24sata.hr.

– U ovoj situaciji ne koristite se mozgom za odluku nego slušate svoje srce. Svaka odluka koju donesete će ga slomiti, uz toliko posljedica i previranja – kazao je Ibrahima.

Ima šestero djece, a objašnjava kako je radio kao projektni menadžer za evente u turizmu. Njegova supruga je u Senegalu, a on s djevojčicama živi u Cardiffu. Ljekari iz Great Ormonda s njim su razgovarali o mogućnostima liječenja. Ljekarski tim koji skrbi o djevojčicama zatražio je pomoć etičkog povjerenstva kojem je na čelu konsultant pedijatar dr. Joe Briery.

– U odnosu na razdoblje od prije 20 ili 30 godina, danas možemo raditi nezamislive zahvate. No to što možemo, ne znači uvijek da bismo trebali. Mariemina smrt znači smrt i za Ndeye i to nije moguće promijeniti ni zaustaviti. A u trenutku kad Marieme počne umirati, više neće biti opcija za razdvajanje – pojasnio je dr. Brierly.

Medicinski tim kojeg predvodi prof. Paolo de Coppi otkrio je da je Mariemino srce vrlo slabo te da joj je zasićenost kisikom u krvi vrlo niska. – Paolo mi je rekao da nećemo moći napraviti razdvajanje bez da izgubimo Marieme. Svjetlo, nada, očekivanja – iznenada je sve nestalo, kazao je Ibrahima novinarima.

Na kraju je zaključio kako ne može razdvojiti kćer znajući da će to ubrzati Marieminu smrt. – One su zajedno i one su jednake. Great Ormond bolnica bila je prema meni vrlo jasna i otvorena tokom čitavog liječenja. Nikad nisam osjećao pritisak da moram pristati na operaciju. Uvijek su me poštovali. Znam da će doći vrijeme kad će njih dvije morati otići. No u ovom trenutku one se bore i također mi daju snage za život. Moram znati da sam im omogućio sve što sam mogao. Sretnik sam što sam imao priliku biti dijelom ovog putovanja. Ne znam kako će ono završiti – kazao je shrvani otac. (Tuzlanski.ba)