Treneri Jovica Šormaz i Dejan Tomaš naučili su osnove znakovnog jezika kako bi lakše komunicirali sa svojim učenicima

Stonoteniski klub za osobe sa invaliditetom  “Vrbas” osnovan je prije mjesec dana u Banjaluci i prema riječima Jovice Šormaza, osnivača i trenera, jedini je u Republici Srpskoj, a jedinstven u Bosni i Hercegovini, jer obuhvata četiri sekcije, djece i odraslih sa Daunovim sindromom i gluvonijemih, te sekcije djece sa autizmom i sa oblicima fizičke invalidnosti. Na treningu kluba u banjalučkom Domu omladine, Jovica Šormaz je ekipi Anadolu Agency (AA) ispričao da je sa djecom koja imaju oštećenje sluha počeo da radi prije godinu i po.

“Naš cilj je da okupimo što više djece, da ih usmjerimo ka sportu, da ih obučimo osnovnim tenikama igre stonog tenisa, a pazite, ako se nešto desi u smislu pozitivnosti, da neko napravi neki rezultat, tim bolje. Imamo dobar odziv. Nažalost, pojedine grupacije su zaista na margini i nemaju mnogo mogućnosti da se bave sportom, mi smo sebi uzeli za obavezu da priuštimo i njima da se bave sportom”, rekao je Šormaz.

Objasnio je da je u pitanju specifičan rad, od metodologije, načina pristupa, do samog učenja tehnike, jer svaka grupacija na svoj način prihvata trenera i on mora da na drugačiji način prilazi svakoj grupaciji.

– Učestvovali na takmičenjima i osvajali medalje –

“Ovo je jedan human način rada i jednostavno kada sam došao u prvi kontakt sa djecom, najprije sa gluhonijemima, onda sam vidio da njima to fali, da nemaju fizičke aktivnosti i išao sam tom logikom da napravimo klub i da pružimo to zadovoljstvo njima”, rekao je Šormaz.

Kako bi se što bolje prilagodili svojm učenicima Jovica Šormaz i Dejan Tomaš, pomoćni trener, naučili su i osnove znakovnog jezika.

“Ne možemo drugačije, kako objasniti nekome ko razumije samo znakovni jezik, tako da smo tu malo poradili na sebi, edukovali se i ja i kolega i sada smo na solidnom nivou”, rekao je Šormaz.

Ipak, stoni tenis je, prema njegovim riječima, drugačiji u odnosu na znakovni jezik, pa sada istražuju, prave modifikacije, kako bi ovaj sport prilagodili znakovnom jeziku, i približili da ga djeci i osobama koje su gluhe i nagluhe.

Klub radi humanitarno, ne naplaćuju ni kotizaciju, ni članarinu za ove grupacije, ali se nadaju da će sponzori, društvo i oni koji odlučuju o sportu i finansiranju sporta imati sluha za njihov rad.

Nekoliko djece koja treniraju duže vrijeme već su učestvovala na takmičenjima sa validnim vršnjacima, osvajali su i medalje, pa je plan Kluba da nastave da se takmiče na nivou BiH, Srbije, kao i na međunarodnim turnirima.

Osim što uživaju u treningu, mnoga od djece maštaju o ostvarivanju normi za evropska i svjetska prvenstva, a naročito za sledeće  Paraolimpijske igre koje se održavaju u Japanu 2020. godine.

Šormaz je, objašnjavajući koliko djeci znače treninzi, ispričao kako u Udruženju “Svjetlice” jednom sedmično treniraju, a nakon treninga mališani sa Daunovim sindromom i autizmom svaki dan pitaju roditelje kada će na tenis.

“Kada god dođem na trening oni su veseli, zaista su veseli”, kaže Šormaz i daodaje da su mališani u svim sekcijama presrećni kada treniraju.