Narodna izreka ‘Ako hoćeš da znaš kakva ti je država, ne gledaj joj u ustav nego joj gledaj u bukvar’ najbolje opisuje značaj obrazovanja za društvo i državu, tvrde stručnjaci, piše Al Jazeera Balkans.

Međunarodni dan pismenosti se obilježava 8. septembra kako bi se istaknula važnost pismenosti u savremenom društvu. Pismenost je ključna vještina koja ljudima omogućava da budu informisani, da međusobno komuniciraju i ostvare svoje potencijale. Istovremeno, pismenost je osnovni preduvjet za razvoj društva, privrede i demokratije.

U Bosni i Hercegovini nivo pismenosti predstavlja veliki izazov za društvo i vladajuće strukture. Prema statistikama, oko 13 posto odraslih osoba u Bosni i Hercegovini ima problema sa čitanjem i pisanjem. Ovaj problem rezultat je različitih faktora uključujući nedostatak obrazovanja, jezičke i kulturne barijere, siromaštvo i nedostatak pristupa obrazovnim resursima. Koliko je pismenost važna političarima u ovoj zemlji, najbolje govori podatak da od nema pravih istraživanja na ovu temu, a posljednje je urađeno u okviru Popisa stanovništva iz 2013. godine.

Prema Popisu stanovništva iz 2013. godine, u Bosni i Hercegovini je bilo gotovo 90.000 nepismenih, odnosno 2,82 posto. U bh. entitetu Republika Srpska broj nepismenih je 3,17 posto, u entitetu Federacija BiH 2,63 posto, a u Brčko Distriktu 2,83 posto, kažu službeni podaci.

„Pismenost odraslih zauzima važno mjesto u sistemu obrazovanja odraslih. Кroz programe obrazovanja odraslih za sticanje osnovnog obrazovanja, odrasli koji nemaju završenu osnovnu školu imaju mogućnost naknadnog sticanja osnovne škole. Program osnovnog obrazovanja se izvodi u trajanju od 108 radnih sedmica, a ukoliko polaznik ima prethodno završen dio osnovne škole trajanje programa je kraće“, navode u Zavodu za obrazovanje odraslih pri Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske.

BiH ispod evropskog prosjeka

Prema podacima iz Popisa 2013. godine, u Bosni i Hercegovini je tada bilo 0,98 posto mladih u dobi od 15 do 29 godina koji nisu imali nikakav vid formalnog obrazovanja. Dodatno, 0,85 posto mladih u istoj dobi je bilo sa nepotpunim osnovnim obrazovanjem. Mladih, iste dobne grupe, sa visokim obrazovanjem (viša škola, dodiplomski, diplomski i viši studiji) bilo je 13 posto.

„Noviji i ovako sveobuhvatni podaci na generalnoj populaciji ne znamo da su dostupni. Rezultati PISA istraživanja iz 2018. godine (rezultati objavljeni godinu kasnije) Bosna i Hercegovina je po prvi put učestvovala u PISA testiranju (Program za međunarodnu procjenu postignuća učenika) kada su se učenici iz BiH pridružili više od pola miliona 15-godišnjaka iz 79 zemalja koje su učestvovale u PISA 2018 testu. Bosna i Hercegovina se od 79. zemalja koliko ih je učestvovalo našla na 62. mjestu“, kaže Aziz Đipa, voditelj Odjela za monitoring, evaluaciju i istraživanje pri Institutu za razvoj mladih KULT.

Djeca u Bosni i Hercegovini su za sve tri oblasti u prosjeku tri godine školovanja iza njihovih vršnjaka u zemljama OECD-a (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj sa sjedištem u Parizu).

„Okvirno, gotovo svaki drugi učenik u Bosni i Hercegovini je funkcionalno nepismen. Najlošija postignuća imamo iz prirodnih nauka. Ono što ohrabruje jeste da učenici u Bosni i Hercegovini općenito imaju pozitivan stav prema obrazovanju. Preko 85 posto njih vjeruje da će im obrazovanje osigurati bolju budućnost i zaposlenje te da se trud u obrazovanju isplati“, dodaje Đipa.

Slični su rezultati i TIMSS istraživanja iz 2019. godine. Učenici četvrtih razreda u Bosni i Hercegovini su na testu iz matematike ostvarili postignuće od 452 boda, a na testu iz prirodnih nauka 459 bodova. Međunarodni prosjek za matematiku je 499 bodova za djevojčice i 503 bodova za dječake, a u nauci 493 bodova za djevojčice i 489 bodova za dječake

„Postignuće ostvareno na oba testa pozicionira Bosni i Hercegovini ispod prosjeka TIMSS skale koji iznosi 500 bodova, i razlika u odnosu na prosjek jeste statistički značajna. Oko 24 posto učenika četvrtog razreda osnovne škole u BiH ne može dostići čak ni niski nivo u oblasti matematike. Oko 22 posto učenika ima vrlo ograničena znanja u prirodnim činjenicama jer ne dostižu niski nivo postignuća iz prirodnih nauka. Samo jedan posto učenika, ili svaki stoti, ostvaruje rezultat u naprednoj referentnoj vrijednosti iz matematike i prirodnih nauka“, pojašnjava Đipa.

Prema podacima s kojima raspolažu u Institutu za razvoj mladih KULT i prema dostupnim podacima Statističkog ureda Europskih zajednica (Eurostat) za 2021. godinu, prosjek visokoobrazovanih mladih u zemljama članicama EU je 20,5 posto, te je BiH, sa 21,6 posto visokoobrazovanih mladih nešto iznad prosjeka EU.

„Podatak je preuzet iz našeg istraživanja čija je publikacija u pripremi“, kaže Đipa.

Pismen čovjek je upotrebljiviji

Obrazovanje je ključno za smanjenje stope nepismenosti u društvu. Državna i entitetske vlade, kao i organizacije civilnog društva u Bosni i Hercegovini, poduzimaju korake kako bi se promovirala pismenost i osigurala kvalitetna obrazovna infrastruktura za sve građane. Važno je također istaknuti da je digitalna pismenost sve više postala važna u savremenom društvu. Brzi razvoj tehnologije pomaže u širenju digitalnih alata i platformi za učenje.

“Danas se od svakog mladog čovjeka očekuje da bude pismen u smislu ne samo da zna čitati, pisati i analizirati već i da koristi nove tehnologije i alate, putem kojih se komunicira u svijetu. Nepotrebno je objašnjavati zašto je to važno. Pismen čovjek je neuporedivo upotrebljiviji, napredniji i vuče naprijed, a nama je svima kao društvu stalo da idemo naprijed i to je tako teoretski postavljeno. Imam utisak da je onima koji su na vlasti u BiH stalo da nas bude više nepismenih nego pismenih, jer pismenima teže upravljaju, teže ih podvode pod svoj šator, teže im nameću određene ideje nego što to mogu sa nepismenima”, kaže Šime Ešić, pisac i urednik izdavačke kuće “Bosanska riječ”.

Usvajanje pismenosti među mladima i cjeloživotno učenje ključni su u borbi protiv nepismenosti. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje u Bosni i Hercegovini ima važnu ulogu u osiguravanju da mladi ljudi stječu adekvatna znanja i vještine za razvoj pismenosti. Zbog toga je, tvrdi Ešić, potrebno jačati programe obrazovanja kako bi se podržao razvoj pismenosti.

“Kada je riječ o nastavnom planu i programu, tokom posljednjih desetak godina i više, otkako je ovaj revidirani nastavni plan i program na snazi, imam utisak da su namjerno podmetnuli takav način obrazovanja koji će nas unazaditi. Zapustili su to do te mjere da samo zahvaljujući mladim ljudima, koji imaju dozu vlastite radoznalosti, imaju talente i želju da napreduju i da se obrazuju iz drugih načina sticanja znanja i iz drugih izvora, imamo omladinu koja vrijedi”, kaže Ešić.

Dodaje, kako narodna izreka “Ako hoćeš da znaš kakva ti je država, ne gledaj joj u ustav nego joj gledaj u bukvar” najbolje opisuje značaj obrazovanja za društvo i državu.

“Od bukvara sve počinje, od prve školske klupe i prve školske knjige koja je djetetu u ruci. Meni je kao piscu veoma žao što Bosna i Hercegovina tokom cijele godine, za cijelu kulturnu aktivnosti izdvoji tako malo para da me sramota reći kolegama iz susjednih zemalja na koji način i koliko se podržava knjiga i koliko se ulaže u nauku. To je toliko žalosno da ne smijem kazati”, ističe Ešić.

U BiH se ne cijeni pismenost

Međunarodni dan pismenosti je prilika da se podigne svijest o značaju pismenosti i potrebi za daljnjim ulaganjem u obrazovanje. Vlasti trebaju uložiti zajednički napor i angažman kako bi osigurali da svi građani Bosne i Hercegovine imaju priliku razviti svoju pismenost i ostvariti svoj puni potencijal. Samo kroz zajedničke napore može se stvoriti obrazovano i prosperitetno društvo.

“Međunarodni dan pismenosti govori o tome koliko je svako od nas zapravo čovjek. Apsolutno je poznato da sve naše misli, sve to što želimo ili naše htijenje i uređenje ovoga društva ili mjesta koje nalazimo kao pojedinci ili kao društvo, u nekom se trenutku moraju iskazati i reći a najbolje je to reći kroz različite oblike izražavanja. Nažalost, niti obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini, niti samo društvo, ne daje značaj nečemu što bi bila pismena osoba koja vlada nekim bitnim jezičkim elementima i ne samo jezičkim već i drugim kompetencijama koje se odnose na samu funkcionalnu pismenost”, kaže Namir Ibrahimović iz Centra za obrazovne inicijative Step by Step i profesor književnosti naroda BiH i bosanskog jezika.

Dodaje kako zapravo svjedočimo, po onome što vidimo u javnom prostoru, da niti javne, niti političke ličnosti, pa čak niti neki univerzitetski profesori ne vladaju jezikom, ne vladaju pismenošću i nisu u stanju na najjednostavniji način, na najjasniji i najkonkretniji način reći ono što misle, ono što je važno ili da mogu generalno promicati neke druge važne stvari.

“Pismenost se samo formalno njeguje, u smislu naziva maternjeg jezika, nekog obilježavanja historijskih nastanaka pojedinog jezika ili pojedinih jezika u Bosni i Hercegovini. To je zapravo jedini nivo koji se stvara na tom nekom formalnom simboličkom nivou, ali suštinski niko ne prati niti istražuje koliko stanovništvo u BiH aktivno koristi jezik i koliko je u tom pogledu napredovalo od one početne faze do one zrelije, intelektualne faze. A korištenje jezika je preduvjet da bi se neko ostvario ili na bilo koji način osigurao svoje nešto unutar društva ili postigao prosperitet ili da bismo napravili sebi kvalitetniji život”, ističe Ibrahimović.

Generalno nema neke velike brige oko toga, dodaje Ibrahimović, niti nekog strateškog razvoja u pogledu toga kako bismo kao društvo podigli nivo pismenosti stanovništva.

“Nema čak ni ukazivanja da je to neki problem, osim toga kako se jezik zove ili kako formalno nosi naziv predmet i to je jedino bitno i važno, a ne bavimo se suštinom”.

Narod zna koliko je vrijedna nauka i pismenost, i koliko je vrijedno kada čovjek koji dođe na određeno mjesto zna raditi taj posao, ne samo srcem nego ga radi i pameću.

“Imamo tu nesreću da nas vode nestručni ljudi, da dolaze na ozbiljne i odgovorne funkcije, a da o tom poslu na koji dolaze nemaju blage veze ili znaju nešto površno. To nas vodi u propast, i mislim da je većina mladih ljudi otišlo iz Bosne i Hercegovini i još odlazi, upravo zbog toga što mlad čovjek osjeća da je za tri koplja bolji od onoga kod koga je došao u neku ustanovu da riješi neki posao, a on ne može dobiti to njegovo radno mjesto jer ovaj mu određuje sudbinu. Dakle, potrebna je vrlo ozbiljna reforma obrazovnog sistema, temeljita i stručna jer odatle sve počinje”, poručuje na kraju Šime Ešić. (Autor: Fahrudin Vojić)