Sedamdeset i pet godina je prošlo od historijskog Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog u Mrkonjić gradu, događaja koji je postavio temelje moderne državnosti BiH.
“Danas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino političko predstavništvo, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBIH), hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska, i muslimanska i hrvatska, bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih: Srba, Muslimana i Hrvata”, jedan je od glavnih zaključaka zasjedanja ZAVNOBIH-a.
Danas, jednako kao i tada, ove riječi ne gube na značenju. Bez obzira na različite interpretacije, ni oni najuporniji u njima ne mogu pronaći ništa osim jasne i pravedne namjere da se svim stanovnicima ove male zemlje osiguraju jednaka prava, na cijelom njenom teritoriju, bez obzira na ime, vjersku opredijeljenost, nacionalnost ili bilo koju drugu različitost njenih stanovnika. Civilizacijsko dostignuće koje na ovim prostorima do tada nije zabilježeno.
Sjećamo li se danas ko su bili vijećnici ZAVNOBIH-a?
Podsjetimo, 25. i 26. novembra 1943. godine članovi radnog Predsjedništva ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu donijeli su zajednički dokument koji je sadržavao osnovne postulate na kojima je buduća BiH trebalo da bude utemeljena.
O različitostima samih autora teksta, ako na tome baš insistiramo, zorno svjedoče i njihova imena:
Dr. Vojislav Kecmanović, prvak SDS-a iz Bijeljine, Aleksandar Preka, bivši narodni poslanik HSS-a iz Tuzle, Sulejman Filipović, pukovnik NOV i POJ iz Sarajeva, Novak Mastilović, sveštenik Pravoslavne crkve iz Gacka, Rodoljub Čolaković, novinar iz Bijeljine, Avdo Humo, književnik iz Mostara i Đuro Pucar – Stari, član Oblasnog NOO-a za Bosansku Krajinu.
ZAVNOBIH ni danas nije prazno slovo na papiru, već plemeniti ideal kojeg smo nekada živjeli, a koji je, posljedično, svim stanovnicima BiH, kasnijom izgradnjom zajedničke južnoslavenske države, dao priliku da sigurno žive, da se školuju, liječe, da budu dio savremenog svijeta.
BiH: Zemlja ravnopravnih ljudi
Prvim zasjedanjem ZAVNOBIH-a Bosna i Hercegovina postala je republika svih njenih građana, u sastavu zajedničke Jugoslavije. Nakon prvog zajsedanja ZAVNOBIH-a 1943. godine palo je još mnogo krvi do konačne slobode. Ništa, međutim, nije moglo pokolebati tadašnje stanovništvo u borbi za slobodu, ravnopravnost, i opredjeljenje za zajednički život u dobru i u zlu. O toj zajedničkoj odlučnosti na zasjedanju 1943, govorio je vijećnik Osman Karabegović.
“Ovo naše Vijeće, samim tim što se rađa i organizuje usred rata najtežeg, ali i najslavnijeg kojega je ikad naš narod vodio za svoju slobodu, zasnovano na najširim simpatijama naroda i vojske je i najdemokratskije i najlegitimnije političko predstavništvo koje je ikada zasjedalo na ovoj našoj bosanskohercegovačkoj zemlji. Ono nije birano kuglicama, ali je sastavljeno od sinova Bosne i Hercegovine prokušanih u boju i u svakolikim patnjama i iskušenjima za narod i za njegovu slobodu, kojima je narod zato i dao neograničeno povjerenje. I zato je ono uistinu najdemokratskije Vijeće za razliku od svih dosadašnjih skupština, sabora i drugo”, nadahnuto je govorio Karabegović u svom referatu.
ZAVNOBIH i bajkoviti uzlet siromašne zemlje
Nakon završetka Drugog svjetskog rata i pada fašizma narodi Bosne i Hercegovine izgradili su BiH sa do tada neviđenim elanom, iskreno i predano, nakon stoljeća okupacija i ropstva. Gradili su zajedno tvornice, škole, kliničke centre, univerzitete, puteve, željeznice, hidrocentrale.
Bosna i Hercegovina je, malo pomalo, dobijala sve više obrazovanog kadrova, koji je bio glavni pokretač u stvaranju velikih privrednih giganata, respaktabilnih čak i na svjetskom tržištu.
Na krilima ZAVNOBIH-a izgrađena je zemlja, radnika je bilo sve više, životni standard je bilježio rast, sportske ekipe postizale su uspjehe, čak je organizirana i jedna Olimpijada.
Iz današnje perspektive, to je bila ….. bajka.
Prepisati neke paragrafe ZAVNOBIH-a u „Dejton“
U najkrvavijem procesu raspada bivše zajedničke države (SFRJ), gotovo potpuno je uništeno sve što je izgrađeno u BiH. Ubijene su desetine hiljada ljudi. Strahote i patnje imale su gotovo epske razmjere.
Cilj nije postignut. BiH je opstala, ranjena, osiromašena, ali sa jasno ucrtanim granicama na karti svijeta. Mnogi danas pokušavaju da joj pomognu, ali slabo se dobronamjerni savjeti primaju u državi u kojoj je nacionalizam najprofitabilnije zanimanje, gdje se veličaju zlo i mržnja.
I kada čovjeku već bude svega dosta, i kada pomisli da je najpametnije odustati od borbe za bolji život, za više posla, za kvalitetniji obrazovni sistem, za kvalitetnije zdravstvo, za zajedničku BiH, stigne 25. novembar koji nas podsjeti na odluke ZAVNOBIH-a.
U tim odlukama, koje su usvojili zemljoradnici, geometri, ljekari, učitelji, veterinari, radnici, gostioničari, studenti, sveštenici, novinari, sajdžije, težaci, književnici, advokati, inžinjeri, hafizi, šumari, ratnici i industrijalci, vjernici i ateisti, Muslimani, Hrvati, Srbi, Bosanci, Hercegovci, tako jednostavno, a tako efikasno, zapisan je recept zahvaljujući kojem su generacije ljudi u BiH decenijama bezbrižno i mirno živjele.
“Narodi Bosne i Hercegovine ne žele više povratak starog stanja koje je i dovelo do naše nesreće. Narodi Bosne i Hercegovine iskivaju svoje bratstvo, i to bratstvo čuvaće kao najčvršće jamstvo bolje i srećne budućnosti“, piše između ostalog u odlukama ZAVNOBIH-a. (BHRT)
