Na današnji dan prije 24 godine poginuo je komandant bužimske 505. viteške brigade Izet Nanić.

Legendarni komandant poginuo je na današnji dan 1995. godine, prvog dana operacije “Oluja”. Poginuo je u širem rejonu Ćorkovače, u akciji koja je za cilj imala spajanje jedinica Petog korpusa Armije Republike BiH i Vojske Republike Hrvatske.

Rođen je 4. oktobra 1965. godine u Bužimu. Do početka rata 1992. godine radio je kao aktivno vojno lice u JNA. Početkom agresije na BiH postaje komandant jedne od najuspješnijih brigada Armije BiH – bužimske 505. viteške brigade.

Nanića opisuju kao mirnog čovjeka, velikog patriotu i stratega, ali i razumnog sagovornika i prijatelja. Bio je privržen vjeri, izuzetno hrabar, a u borbama je uvijek bio prvi. Posthumno je 1998. godine dobio Orden heroja oslobodilačkog rata i unaprijeđen u čin brigadnog generala. Krajišnici su njemu i bratu Nevzetu podigli spomenik u njihovoj rodnoj Nanića Dolini blizu Bužima.

Sve je u igri. Nadam se da ću uspjeti i ja s njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno!, bile su to su bile posljednje zapisane riječi heroja odbrane BiH Izeta Nanića.

Nakon njegove smrti, njegova kćerka Lejla je promijenila ime u Izeta. Iza njega su ostali sinovi Nevzet i Ibrahim, te supruga Sefija.

Posthumno mu je dodijeljeno priznanje “Orden heroja oslobodilačkog rata” i unaprijeđen je u čin brigadnog generala. Krajišnici su njemu i njegovom poginulom bratu Nevzetu podigli spomenik u njihovoj rodnoj Nanića Dolini pokraj Bužima.

“Sutra kad se rasformira ova brigada, kada električar bude električar, a ne obavještajac, kad svi borci budu na svojim radnim mjestima, da se isto ovako družite i uvažavate… Samo tako ćemo svi skupa biti zajedno. Jer, poslije rata je rat”, kazao je jedan od najvećih heroja Bosne i Hercegovine.