Subota, 28. Marta 2020.
Tuzlanski.ba logo

Koronavirus u BiH

ZARAŽENI

258

OPORAVLJENI

5

UMRLI

4
Preuzmite sliku

Komisija utvrdila prije pet godina: U Zavodu Pazarić radi njegovateljica bez ikakve škole

Još 2014. Komisija je utvrdila da u Zavodu ne postoje pisane procedure za sprečavanje nasilja među korisnicima ni postupanja u slučaju samovoljnog napuštanja ustanove, kao ni procedure u vezi sa žalbama korisnika.

U Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić trenutno niko od osoblja ne zna znakovni jezik. Sa gluhonijemom djevojkom uposlenici se sporazumijavaju čitanjem sa usana.

Ovo je utvrdila komisija Federalnog ministarstva zdravstva koja je u septembru ove godine posjetila Zavod.

Komisija je u Pazariću bila i prije pet godina. Te 2014. ustanovili su da su od 39 njegovateljica koje su u tom trenutku radile u Zavodu samo četiri imale završenu srednju medicinsku školu, 15 samo osnovnu školu, 10 je imalo treći stepen stručne spreme (prodavač, konfekcionar tekstila, daktilograf, šumarski tehničar…), 9 nemedicinsku srednju školu, dok je jedna od njegovateljica bez bilo kakve škole, piše Žurnal.

Nakon pet godina, konstatuju:

– Preporuke koje je komisija dala nakon prošle posjete nisu ispoštovane – naveli su u izvještaju iz septembra 2019.

Ko je zaboravio ministra zdravstva

Nakon tematske sjednice o stanju u Pazariću održane 4. decembra u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, pokrenuto je pitanje odgovornosti premijera Fadila Novalića i SBB-ovog ministra rada i socijalne politike Veska Drljače.

Predsjednica Kluba SBB-a Azra Hadžić-Bećirspahić u govoru uime Kluba pozvala je ministra Drljaču da podnese ostavku.

Nije se teško složiti sa zastupnicom da premijer i ministar Drljača moraju snositi odgovornost za nepostupanje. Uz njih, javnost ipak treba da zna da je istu ako ne i veću odgovornost za postupanje imao i ministar ministar zdravstva federacije BiH Vjekoslav Mandić (HDZ), čija je uloga u priči o Pazariću nepravedno zapostavljena.

Zašto Klub SBB-a preskače Mandićevu odgovornost?

Izvještaj komisije citiran na početku, i u nastavku, poslan je Zavodu, Federalnom ministarstvu zdravstva i Federalnom ministarstvu rada. Ako za finansijske malverzacije i kriminal, kako tvrde u ovim ministarstvima, nisu znali, o uslovima koje imaju štićenici bili su informisani. I to od tijela koje su sami oformili.

Šta je utvrđeno 2014. 

Još 2014. Komisija je utvrdila da u Zavodu ne postoje pisane procedure za sprečavanje nasilja među korisnicima ni postupanja u slučaju samovoljnog napuštanja ustanove, kao ni procedure u vezi sa žalbama korisnika.

Uposlenici Zavoda izloženi su svakodnevnom stresu, ali nema procjene o uticaju na njihovo zdravlje. Dio njih nije osposobljen za rad sa štićenicima:

– Veliki dio osoblja koje neposredno radi sa korisnicima nije prošao odgovarajuće edukacije iz oblasti mentalnog zdravlja. Veliki dio njegovateljica zaposlenih u zavodu nema odgovarajuću stručnu spremu, pa samim tim ni neophodne stručne kompetencije za obavljanje ovog delikatnog posla.

Komisija je također utvrdila da izdavanje lijekova i apotekarska služba nisu organizovane u skladu sa zakonom. Tako se i dogodilo da apoteku ustanove vodi ekonomista.

Nije bilo registra žalbi, korisnici nisu ni imali mogućnost pismene žalbe jer nisu imali papir, olovku i kutiju za to. Registar žalbi se ne vodi a nema ni godišnjih izvještaja:

– Niko od korisnika s kojima je obavljen razgovor do sada se nisu pokušavali žaliti, niti su sigurni kome bi uputili žalbu i na koji način.

Korisnici Zavoda često su diskriminirani kada se javljaju kao somatski pacijenti u zdravstvenim ustanovama, navedeno je:

– Osoblje zdravstvenih ustanova ne tretira korisnike Zavoda kao sve ostale pacijente, već zahtijeva da u toku liječenja uz njih konstantno boravi njegovateljica ili medicinska sestra. S obzirom da Zavod nema dovoljan broj osoblja, znalo se desiti da zdravstvena ustanova odbije prijem.

Zdravstvena dokumentacija korisnika je “nesređena”, nalazi se na otvorenom i dostupnom mjestu, čime njihova privatnost nije dovoljno zaštićena.

Jedan od navoda iz izvještaja je posebno zabrinjavajući – ukoliko bi korisnik došao sa pogrešnom dijagnozom u Zavodu nisu imali ingerencije da ih mijenjaju!

– Osoblje navodi da se često dešavalo da u toku rada utvrde da su primarne dijagnoze sa kojima su neki od korsnika došli bile pogrešne, ali oni nemaju ingerencije da ih mijenjaju. U nekim slučajevima se dešavalo da se dijagnoza mijenja iz godine u godinu, no nije se dovodilo u pitanje da li takvi korisnici trebaju biti smješteni u Zavod.

U nadzoru koji je komisija izvršila 26. septembra ove godine jasno se navodi da se život štićenika u Zavodu nije mnogo promijenio u proteklih pet godina.

I dalje ne postoje pisane procedure za sprečavanje nasilja, pravni status Zavoda nije regulisan do kraja a štićenicima koji ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu u drugim kantonima to pravo nije uvijek dostupno. I dalje su diskriminisani kada se javljaju ljekaru izvan Zavoda:

– Osoblje zdravstvenih ustanova ne tretira štićenike kao sve ostale pacijente.

Izolacija nema, ali se štićenici zbog psihičkog stanja sputavaju kada su u stanjima da se mogu povrijediti. Koriste se tzv magnetne vezalice, ali se pritom evidentiraju sve pojedinosti.

I dalje je dosta problema sa nabavkom lijekova za štićenike, te još uvijek nema zaposlenog apotekarskog radnika:

-Preporuke koje je komisija dala nakon prošle posjete nisu ispoštovane, za što se odgovornost stavlja na prethodni menadžment i nadležne organe vlasti, cjelokupno državno uređenje i postojeće zakone.

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: , , ,