Umjetna inteligencija je jedna od najkorisnijih stvari koje su ljudi napravili. Ona će nam pomoći da povećavamo produktivnost, smanjimo brojne troškove i pronađemo nove lijekove. Tako će čovječanstvo doći do većeg nivo prosperiteta i obilja.

Ipak, kao i vatra, umjetna inteligencija može biti naš najveći prijatelj, ali i najveći neprijatelj. Samo što, ako u ovom slučaju nastane požar, to će biti posljednji požar za čovječanstvo kazao je za Akta.ba Luka Aničin, inženjer i consultant u oblasti umjetne inteligencije.

“Oblast o kojoj često razmišljam jesu rizici u umjetnoj inteligenciji i šta dovodi do čestih grešaka prilikom realizacije nekog projekta”, priča Luka.

Pojašnjava da  kada se koristi umjetna inteligencija, za rješavanje nekog problema, uvijek se mora definisati šta je cilj i šta je potreba.

“Ako ljudi koji su na pozicijama, koji donose ove odluke, ne razumiju potencijalne posljedice to nas može odgurnuti od idealne slike, koju bi svi mi željeli jednog dana da vidimo. U slučaju da vas više zanimaju rizici i binost ovakvih odluka, predlažem da pročitate knjigu “Superinteligencija” od Nika Bostroma. Sigurniji put ka pozitivnom ishodu je da priznamo sebi da ne znamo šta radimo, da se neprekidno edukujemo i okružujemo ljudima koji će nam pomoći u donošenju dobrih odluka.”, naglasio je consultant u oblasti umjetne inteligencije.

Kompanije sve češće polaze za umjetnom inteligencijom kao rješenjem za gotovo sve njihove problem. Ovakav pristup smatra Luka dovodi do mnogo problemau izradi samog projekta, nerazumijevanju između programerskih timova i menadžmenta, kao i do velikog broja neuspješnih projekata.

Iako umjetna inteligecija ima mnogo benefita ona donosi isto toliko i rizika za onog ko se odluči za takvo rješenje.

“Kako bi spriječili potencijalne probleme u izvođenju projekata, menadžeri moraju biti upoznati sa svim prednostima i manama primene umjetne inteligencije i imati osnovno znanje ove tehnologije kako bi dobili što veću vrijednost, i mogli da donesu dobre odluke”, ističe Luka.

Gdje se umjetna inteligencija može primjeniti, a gdje ne?

Najčešći razlog zašto klijenti zovu Luku jeste edukacija timova i menadžmenta kako bi ih obučio i pomogao da prepoznaju gdje se umjetna inteligencija, u njihovom slučaju, može primjeniti, a gdje ne može.

Luka  je izdvojio najčešće slučajeve gdje se umjetna inteligencija NE može primjeniti, a to su:

Ako morate biti transparentni i imati mogućnost da objasnite svaki korak donošenja vaše odluke (primjer: Odluke kome dati, i zašto, kredit za stan)

Ako morate što prije (ili u predvidivom roku) da isporučite proizvod klijetima (Projekti koji se zasnivaju na umjetnoj inteligenciji  su često nepredvidivi kako će se odvijati.)

Ako se problem može rješiti običnim programiranjem ili prostim pravilima.

Cjena pogrešne predikcije je prevelika za vaš apetit.

Problem se ne mijenja često.

Nemate kvalitetne podatke ili vam je preskupo da skupite kvalitetne podatke.

“U suprotnom, Umjetna inteligencija postaje validno rješenje”, kazao je Aničin i dodao nekoliko primjera kada je ovakvo rješenje validno:

Kada je problem opažanja ili razumijevanja svijeta oko nas (rad sa slikama, prepoznavanje zvuka, predikcija budućnosti, procesiranje video snimka, rad sa tekstom, itd.)

Kada je problem previše komplikovan za programiranje (Detekcija spam mejlova je jedan primjer takvog problema.)

Kada se problem koji se rješava neprekidno mijenja.

Hoće li roboti zamjeniti ljude?

U današnje vrijeme često čujemo da će “roboti zamjeniti ljude”. To pomalo podsjeća na vrijeme prvih mašina kada se vjerovalo da će ljudi izgubiti posao, jer će im ga mašine uzeti. Kada je u pitanju tržište rada i uticaju bilo koje tehnologije na njega, Luka smatra da se diskusija  uvijek svede na igru vrjednosti.

“Koliko neka stvar ili zaposleni pruža vrijednosti određenoj kompaniji, toliko će u zamjenu novaca i dobiti. U slučaju umjetne inteligencije, ona najviše vrednosti doprinosi, makar za sada, za automatizaciju repetitivnih poslova, te će poslodavci kako bi smanjili svoje troškove radije poći ka tom rješenju i otpustiti ljude koji su bili na tom radnom mjestu.  Moje mišljenje je da ovakvi potezi poslodavaca su uskog pogleda i da će dugoročno izgubiti povjerenje kupaca, jer su hteli da zarade par plata godišnje. Ono što umjetna inteligencija nikada neće moći da nauči je ljudski dodir, i to je element o kom poslodavci obično ne razmišljaju, jer se taj element sad podrazumijeva. Kako ja vidim tranziciju je da će skoro svi poslovi osjetiti dio automatizacije i da će svaki posao koji imamo danas biti “unaprijeđen” tako što je jedan dio automatizovan. Ja lično već koristim umjetnu inteligenciju da mi pomaže dok pišem programe, ili za korekciju ovog teksta koji upravo čitate.  Kako bi ostali kompetitivni i smanjili brigu za egzistenciju, šta god radili danas, svako od nas će morati da se upusti u proces učenja novih stvari dok je živ. Na ovaj način ako nove tehnologije budu automatizirale dio vašeg posla, vi ćete već daleko biti ispred toga učeći nove stvari”, pojasnio je.

Kako će izgledati digitalni svijet budućnosti teško je predvidjeti. Ono što Luka smatra izuzetno bitnim jeste da se fokusiramo na sređivanje svijeta oko nas, prije nego što se upustimo u pravljenje novog, digitalnog svijeta.

“Već vidimo velike kompanije, poput Mete, koje se trude da kreiraju novu realnost gdje smo još više odvojeni od realnog svijeta. Za nekoga, poput mene, koji uživa u tehnologijama i izumima, momenat korišćenja istih kao sredstvo bjega od svijeta oko nas, je uglavnom previše. Sada smo na prekretnici gde odluke koje donesemo kao čovječanstvo u narednih 10 godina će biti ključne – da li ćemo živjeti u tehnološkoj utopiji gdje lagodno živimo i koristimo tehnologiju kao pomoć svakog dana, ili u tehnološkoj distopiji gdje živimo u svetu sličnom Blade Runner-u. Ja volim da vjerujem u nas, u ljude, da ćemo na vrijeme donijeti prave odluke”, poručio je inženjer i consultant u oblasti umjetne inteligencije.