Nerijetko se u sudskim procesima susrećemo sa situacijama u kojima okrivljene osobe priznaju krivicu. Ponekad mijenjaju iskaz, pa nakon negiranja, u dogovoru sa advokatom, priznaju učinjeno djelo. Zanimalo nas je zašto to rade i koje imaju, uslovno rečeno, privilegije u slučaju priznanja, piše Source.ba.
„Lice koje prizna krivnju skraćuje postupak, time čine sud efikasnijim, štedi vrijeme i troškove državi i zbog toga ima pravo da mu se izrekne manja kazna nego što je predviđena za to krivično djelo“, objašnjava advokat Omar Mehmedbašić.
Cijeli taj proces priznanja ponekad iza sebe ima uvezano djelovanje odbrane optuženog i tužilaštva, odnosno priznanje se donosi u zavisnosti od prohtjeva tužilaštva. Ukoliko optuženi prizna krivicu prije samog početka procesa, te skrati i olakša isti, odbrana očekuje znatno nižu kaznu u odnosu na onu koju bi dobio da mu je krivica dokazana tokom procesa.
„Možemo se žaliti na visinu sankcije, ako smo dobili kaznu veću od one što smo očekivali zbog priznanja krivnje. Možemo se žaliti na sve, osim da nije učinio to krivično djelo“, objašnjava Mehmedbašić.
Optuženi krivicu ne priznaju samo na početku procesa. Ponekad se to radi u konsultaciji sa advokatom i tužilaštvom tokom samog suđenja. Nije samo advokat taj koji tužilaštvu predlaže sporazumno priznanje krivice. Nekada taj proces ide i u suprutnom smijeru, a taj proces su u razgovoru za Source.ba portal objasnili advokatiSenad Kreho i Omar Mehmedbašić.
Kada su krađe u pitanju, pored priznanja, povrat ukradene imovine bitno utiče na ishod suđenja. Međutim, kada su teža krivična djela u pitanju, poput ubistva, situacija je nešto drugačija, piše Source.ba.
(Tuzlanski.ba)
