Tajvan, jedan od Azijskih tigrova, sredinom 50-ih godina prošloga stoljeća bio je među najsiromašnijim područjima svijeta, s BDP-om od samo 200 dolara po stanovniku. U drugoj polovici 20. stoljeća taj se otok, površine otprilike kao Holandija, transformirao u snažno industrijsko središte uz BDP po stanovniku otprilike na razini Njemačke.

Ekonomski razvoj Tajvana bio je sličan kao i u ostalim uspješnim azijskim ekonomijama. Odvijao se u nekoliko faza, od u početku radno intenzivne industrije pa do visokih tehnologija, piše Index.hr.

Kako Tajvan nema prirodnih bogatstava poput nafte, poljoprivredne zemlje ili rudara, najvažniji resurs im je ljudski kapital – vrijedni ljudi koji su u nekoliko desetljeća stvorili ekonomsko čudo.

Tokom 50-ih godina, u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, kada je Tajvan bio među najsiromašnijim zemljama na svijetu, prioritet je bio proizvodnja hrane i ekonomska stabilizacija.

U tom razdoblju dobili su i značajnu ekonomsku pomoć SAD-a koja se procjenjuje na preko 6 posto tadašnjeg BDP-a. Krenuo je i razvoj prvih radno intenzivnih industrija čiji proizvodi su postupno zamjenjivali uvoznu robu.

U sljedećem desetljeću naglasak je stavljen na promociju radno intenzivne industrije kao izvoznika koja je bila vrlo konkurentna zbog jeftine radne snage te se krenulo u osvajanje inozemnih tržišta.

Sredinom 60-ih donesen je i poseban zakon za poticanje investicija te je uspostavljena i prva izvozna industrijska zona.

Izvoz je snažno rastao te je postao motor ekonomskog rasta. Tokom 70-ih razvija se kapitalno intenzivna industrija, proizvodi postaju sofisticiraniji te industrija postaje manje ovisna o uvoznim poluproizvodima.

Početkom 80-ih Tajvan ima snažan rast suficita u međunarodnoj trgovini. Liberalizacija i internacionalizacija ekonomije postaju temelji budućeg razvoja te kreće razvoj naprednijih industrija – proizvodnja elektronike, strojeva…

Tajvanska ekonomija je tokom 90-ih ušla u zrelu fazu razvoja, BDP je premašio 10 hiljada dolara po stanovniku te su krenuli u veće infrastrukturne projekte kako bi dodatno poboljšali životni standard.

Realizirana su velika ulaganja u javni prijevoz, autoceste i sličnu javnu infrastrukturu te zaštitu okoliša. Usprkos azijskoj finansijskoj krizi, ekonomija Tajvana je u tom desetljeću u prosjeku rasla po stopi od preko šest posto godišnje. (Tuzlanski.ba)