Nakon odbrane doktorske disertacije na temu „Utjecaj konevcionalne terapije i metaboličke terapije na poboljšanje kvaliteta života kod pacijenata sa ishemijskom bolesti srca“, 27-godišnja Tuzlanka Una Suljić postala je najmlađa doktorica farmaceutskih nauka u Bosni i Hercegovini.

Ova mlada naučnica, kroz trogodišnje istraživanje koje je urađeno u Univerzitetskom kliničkom centru u Tzli, spojila je još i Klinički centar Univerziteta u Sarajevu te Opću bolnicu u Tešnju.

Nakon završenog Farmaceutskog fakulteta u Tuzli u junu 2014. godine Suljić je odmah dobila mogućnost za odrađivanje pripravničkog staža u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli.

Kako se ovaj segment bližio kraju, znala je da želi dalje napredovati te da apoteka nije jedino mjesto gdje bi željela biti.

„Na prijedlog roditelja imala sam opciju da upišem specijalizaciju u Novom Sadu ili da upišem doktorat bilo gdje u Hrvatskoj, Srbiji i BiH. Odlučila sam da ostanem u BiH i da doktoriram u našoj državi. Ljubav prema Bosni je nekako u cijeloj priči bila i ostala na prvom mjestu, kao i mišljenje da se u našoj zemlji može sve ako imate volju i želju. Sada vidim da nisam pogriješila“, kaže Suljić na početku razgovora za Tuzlanski.ba.

Farmacija je oduvijek bila njena želja, a nakon okončanja prvog ciklusa studija počela je raditi kao asistentica na katedri za Biohemiju na Faramceutskom fakultetu.

„Već četri godine radim sa studentima i mislim da bih se mogla vidjeti kao osoba koja radi na fakultetu i u mogućnosti sam pružiti im koliko znanje, toliko i podršku za sve što bi im život mogao donijeti u našoj struci. I mimo fakulteta voljela bih osnovati firmu koja bi zaposlila mlade ljude, koji zaista žele da steknu mnogo više od onoga što misle da je ostavarivo. Zašto ovo kažem, puno mladih ljudi misli da su stvari nedostižne ili moguće negdje vani. Ja sam mišljenja da ako nešto želite, želite to svakog tretnuka i nemojte nikada prestati. Neka misli budu samo da možete bolje, nikada nazad, nikada manje“, nastavlja sagovornica portala Tuzlanski.ba.

Suljić već ima radni angažman u jednoj bh. kompaniji u kojoj počinje raditi na projektu koji bi mogao imati direknu vezu sa istraživanjima, koji bi stanovništvu Bosne i Hercegovine mogao biti od koristi.

„Koliko bi imala priliku za mnogo veće projekte, prihvatila bi ih bez imalo straha i sigurna sam da bi bili zaista uspješni. Postoje određene firme koje se bave kliničkim istraživanjima, ali su bazirani na komercijale stvari određenih proizvoda. Mislim da BiH može puno više i mislim da sa kliničkim istraživanja možemo da smanjimo troškove liječenja, jer su upravo dobra klinička istraživanja ta koja nam na uvid daju koja je kombinacija lijekova ili primjena jednog lijeka najbolja i njihovi efekti. Samim tim smanjujemo troškove zdravstva BiH, a na prvom mjestu pomažemo pacijentu da što prije bude zdrav i da nema ponovnih rehospitalizacija“, kaže najmlađa doktorica farmacije u BiH.

Na naš upit da li u bh. školskom sistemu ima dovoljno prakse za studente farmacije, Suljić ističe da postoje predmeti koji su bazirani na praktičnoj nastavi, ali da treba mnogo ulaganja u kompletan sistem obrazovanja, a kako bi i ova visokoškolska ustanova mogla biti na zasluženom nivou.

„Kada bih se pitala, ja bih posljednju godinu fakulteta ostavila upravo za praktičnu nastavu da bi studenti možda već tad imali ideju, za svoj samostalni rad, kao mladi poduzetnici. Vjerujem da bi tada bilo mnogo noviteta na tržištu kod nas, a i šire, jer studenti su više nego svestrani i imaju milion ideja koje treba usmjeriti i njihove želje kanalisati u najboljem pravcu“, kaže Suljić.

U odnosu na 2009. godinu kada je upisivala Faramaceutski fakultet u Tuzli, danas je mnogo manji broj zainteresovanih mladih ljudi za ovu oblast.

„Mislim da nije prezasićeno tržište, nego nove generacije gledaju kako društveni tako i finansijski status, ali ujedno traže i mišljenja starijih generacija. Upravo tada nastupa problem jer većina faramceuta ostaje da radi u apotekama, gdje su plate jako male, ostali su u predstavništvima i jako mali broj ostaje na fakultetima. Mislim da smo donekle i sami krivi što se ne možemo ili ne želimo izboriti za mnogo više, a svjesni smo da to zaslužujemo. Samim tim mladi ljudi se odlučuju upisati fakultet koji će im možda prije donijeti veći novac ili brže zaposlenje“, smatra Suljić.

Kada je riječ o budućnosti farmaceutske industrije u BiH, Una kaže:

„Ako svi stanemo iza farmaceutske industrije i počnemo proizvoditi više naših proizoda, a manje uvoziti, onda možemo zaista da budemo više nego u dobroj poziciji. Treba nam sluha, treba nam ideja, treba nam podrške za mlade ljude. Imamo sve resurse da radimo, samo treba pustiti ljude da daju svoje ideje, a iznad svega da budu usvojene od strane onih koji to mogu finansirati. Kada pogledamo šta sve uvozimo i šta sve finansiramo, mislim da je odgovor više nego jasan. Svijetla nam je budućnost samo ako budemo malo otvoreniji i ako nam proradi svima sluh šta mladi imaju za reći i ponuditi.“

Koliko je ova industrija etična, odnosno da li je cijena lijekova u našoj zemlji opravdana te kakvo je stanje u drugim državama?

„Kada bih se ja pitala, svi lijekovi bi bili besplatni, ali takav je sistem i svjesna sam da to tako ne može funkcionisati. Veliki broj lijekova u BiH je upravo na recept i besplatan je ili uz participaciju. BiH se trudi da lijekove koji su više nego neophodni da se nađu na ovim listama i olakšaju pacijetima. Naravno da postoje lijekovi koji bi se dodatno trebali naći na listi. Cijene lijekova u BiH u odnosu na druge države na Balaknu variraju, ali sigurno postoje razlike između Federacije i RS. Mislim da to najbolje znaju pacijeti koji su spremni za tromjesečnu terapiju izaći otići i u drugi entite i u drugu državu jer je jeftinije.“

Ova mlada i ambiciozna farmaceutkinja stava je da čelni ljudi moraju shvatiti da farmacija nije samo prodaja nego i nauka, da farmacija nije visokokvalificirani trgovac nego osoba koja je položila Hipokratovu zakletvu i iza koje stoji svaki put kada pruži pacijentu njegov lijek ili terapiju, sa željom da što prije ozdravi.

„Iza recepture, iza svih posjeta ljekarima, ustanovama, iza mukotrpnog rada u laboratorijama stoji puno rada, truda, učenja, neprespavanih noći, borbe i straha. Mislim da kada se sve sumira ne trebamo baš, da farmaciju gledamo kao brend ili kao novac. Trebamo da gledamo humanije i da imamo širu predstavu. To kada bi uspjeli onda bi, zaista etuzijazam, ideje mladih bile više nego primjećene. I sve na kraju bi donijelo željeni novac za sve one koji bi ulagali, za sve one kojima je to osnovni motiv kako u ovom poslu tako i u nekom drugom. Sigurna sam da bi smo mi to znali više nego dobro da vratimo“, kaže Suljić na kraju razgovora za portal Tuzlanski.ba. (Tuzlanski.ba)