Često čujemo za frazu, ‘komšijska sloga’, te kako je danas takve sloge, sve manje. Međutim, primjer iz Tuzle, konkretnije, naselja Dragodol pokazuje da ipak dobrog i složnog komšiluka na ovom podneblju još uvijek ima.
Naime, stanari iz Tušanjskog naselja Dragodol, u Tuzli odlučili su ‘stvari uzeti u svoje ruke’ i pozabaviti se problematikom okolice ispred svoje zgrade.
Kako i sam navode, dugogodišnjim i zajedničkim snagama trudili su se ići prema onome čemu svaki pojedinac teži, a to je dostojanstven, čist i uređen okoliš.
Promjenom predstavnika etažnih vlasnika 2011. godine, stvari su počele da se mijenjaju. Naime, zgrada koja je izgrađena daleke 1974. godine nikada do, kako stanari ističu, do 2011. godine nije okrečena, a stanje na fondu od uplata za održavanje iznosilo je samo 400 KM.
“Dragi građani i sugrađani Grada Tuzle, s ponosom započinjem jednu priču koja ima jednu sasvim drugu dimenziju. Dimenziju želje, jake volje, upornosti, zalaganja i truda svih nas stanara iz Tušnja, tačnije sa adrese Dragodol 2 Tuzla.
Dugogodišnjim i zajedničkim snagama i radom trudili smo se podići i ići prema onome čemu svaki pojedinac teži, a to je dostojanstven, čist i uređen okoliš, pa i uređivanje same unutrašnjosti zgrade.
Dok pišem ovu pozitivnu i uzornu priču za sve vas, kao predstavnik etažnih vlasnika prisjećam se 2011. godine kada nas je veliki broj stanara preuzeo zgradu koja je bila u haotičnom stanju. Zgrada koja postoji od 1974. godine nikada se do navedene godine nije okrečila. Dalje nema. Stanje na fondu od uplata za održavanje je tada iznosila bijednih 400 KM. Sada, vi koji ovo čitate, zamislite šta bi ste vi mogli uraditi sa tom svotom, a zgrada broji 13 spratova i 50 stanova?!
Sve što je visilo to je otpadalo, nažalost! Osim navedenog stanja, naplativost je iznosila nešto manje od 20% ili da prevedem, bilo je samo oko 10 redovnih platiša. Dugovanja stanara bila su također velika. Međutim, sa željom i borbenim entuzijazmom počeli smo ispred sebe postavljati razne želje i ciljeve u vezi toga kako želimo da zgrada izgleda.
Mnogo mnogo toga se uradilo, popravilo, osposobilo, zamjenilo, nabavilo, itd, a sve to našim pojedinačnim doprinosima, bez uplitanja trećih lica. O radovima i troškovima bi mogla pisati do jutra.
Najvažnije od svega u jako kratkom roku povratili smo vjeru stanara i postigli naplativost od oko 95%. Sve sami i bez ičije pomoći.
Znači, nakon 9 godina svi naši ciljevi su ostvareni i otklonjeni brojni nedostaci u zgradi. Zapravo, konkretan razlog ovoj priči je jedna pozitivna realnost koja nam se dogodila, a to je da je zgrada nakon 20 i više godina konačno dobila asvaltirani okolni prostor i parking. A to sve, opet ponavljam samo zajedničkim zalaganjem, borbom i upornošću svih njegovih stanara. Svakako ovom prilikom se javno želim svima zahvaliti!
Prvo, uvaženoj Univerzitetskoj profesorici Rejhani Dervišević inače Gradskoj vjećnici Grada Tuzle bez čije pomoći, u kratkom roku ne bi dobili ono što smo godinama priželjkivali. Zahvaljujem se i Gradskom Vijeću Grada Tuzle što su kroz moj dopis i molbu prepoznali našu potrebu za uređenjem okoliša.
I naravno, zahvaljujem se i gospođi Fadili Jahić, predsjedniku savjeta MZ Tušanj, koja je koordinirala između nas i Grada Tuzle. Nakon što pročitate ovaj tekst i pregledate slike (prije i poslije) volila bi da ova priča bude jedan uzorni primjer svima vama pri rješavanju i vaših problema u vašim zgradama.
Priznajem, da je lahko nije, ali svaki trud se kasnije itekako debelo isplati. Odustajati ne smijete, i najvažnije solidarnost mora postojati.” na svom Facebook profilu navela je Sanela Halidović. (Tuzlanski.ba)
