Sve je više mališana iz našeg kantona ali i cijele BiH koji u sklopu jednodnevnih izleta dođu u naš grad i provedu vrijeme obilazeći sve lijepo što se ima za vidjeti.

Jednu takvu skupinu sreo sam subotu u poslijepodnevnim satima na Kapiji, kretali su se ulicom od Kapije prema gradskoj česmi odnosno Trgu slobode. Svi klinci su bili oznojeni, umorni i iscrpljeni što je i očekivano imajući u vidu da je subotu na Panonskim jezerima obilježen sportski dan i vjerovatno se cijeli dan trčalo, skakalo i galamilo, djeca ko\’ djeca.

Ugledavši gradsku česmu na destine mališana je trčeći krenulo ka njoj da se umiju, osvježe i napiju vode. Nekoliko sekundi nakon što su „opkolili\” sve raspoložive česme, uslijedili su komentari poput: „vidiš da se ta česma pritišće, nije obična\”, zatim: „moraš bolan jače malo\”. Kada ni jedan od njih nije uspio da dođe do koje kapi vode onda se začuo i komentar u stilu našeg Josipa Pejakovića: „Kako bolan nema vode a fontana radi\”, što je u momentu zvučalo izuzetno simpatično.

Nakon što prođoh kraj česme uz osmijeh na komentar malog Pejakovića, u momentu se i zapitah: „A fakat zašto nema vode\” i ponovo se vratim da slikam kako bi ovo pitanje i gradsku problematiku podijelio i sa širom narodnom masom. Nama koji prolazimo kraj česme svaki dan, činjenica da se na njoj ne možemo osvježiti je postala i normalna, vrijeme je učinilo da smo je počeli gledati kao spomenik a ne kao jedinu gradsku česmu u našem gradu.

Nakon razočarenja u činjenici da nisu pronašli vodu, počelo je dječije snalaženje. Jedni su otrčali da se umiju u fontani, drugi su skupljali novce po principu KKI – Koliko Ko Ima, da kupe vodu, a za neke je i nastavnik sredio koju čašu o obljižnjem ugostiteljskom objektu.

I dok su se muškarci snalazili i trčali okolo, djevojčice su i dalje u nevjerici gledale u česmu. Nakon toga jedna od njih, kao i većina drugih „žena\” ne vjerujući u potpunosti muškom rodu, popela se u želji da sama provjeri u čemu je problem. Nekoliko puta je pritisnula, vode nema, zatim se okrenula prema prijateljicama i rekla: „Vidi, stvarno nema\” nakon čega su i one krenule u potragu za osvježenjem.

Iako nisam saznao odakle su, svi mališani su bili veoma slatki i simpatični.

A gradska česma? Velika je šteta ali i sramota što je prva asocijacija na nju riječ „presušila\”. Nisam se upustio u istraživanje zašto je to tako, jer smatram da nijedan odgovor ne bi bio prihvatljiv, obzirom da se radi o nečemu što je mnogo važnije od svega drugog u našem gradu, pa tako i od fontana.

N.K. – Tuzlanski.ba