Ne postoji očigledniji i direktniji način da nekome izjavite ljubav nego da kažete “volim te”. Vjerovali ili ne, u Kini ovo nije najprihvatljiviji izraz za pokazivanje osjećanja.

“Volim te” je univerzalni izraz koji koriste porodice, prijatelji, parovi pa čak i vlasnici kućnih ljubimaca. Lako je, jednostavno i konkretno.

Međutim, u mnogim kineskim porodicama, ovaj izraz je daleko od uobičajenog. Roditelji u Kini koji su u nekom trenutku čuli svoje dijete da izgovara ove riječi ostali su u šoku, odgovarajući na to pitanjima poput:

 “Šta nije u redu?

“Da nisi pijan/a?

“Da li si trudna?”

Jedan otac je čak odgovorio: “Kasnim na sastanak, pa prekini sa tim glupostima.”

Na koji način se ovaj jaz u odnosima u kineskim porodicama može objasniti?

Nagađa se da se uzroci mogu naći u Konfučijevom učenju i komunizmu koji je i dalje prisutan u Kini, piše Business Insider, prenosi portal Yumama.

Xia Xueluan, sociolog sa Univerziteta u Pekingu, objašnjava:

“Reakcije roditelja pokazuju da Kinezi nisu skloni ka izražavanju pozitivnih emocija. Naviknuti su da vaspitavaju djecu koristeći jezik negativnosti.”

Doktor Kaiping Peng, profesor sa Berklija, univerziteta u Kaliforniji, govori o alternativi:

“Da bismo izrazili najdublja, romantična osjećanja mi ne kažemo “volim te”, već “sviđaš mi se”.”

Problem leži u tome da je Konfučijanstvo oduvijek obeshrabrivalo romantičan odnos među supružnicima, a njegovalo odnose među muškarcima, odnos oca i sina ili starijeg i mlađeg brata. Žene su prosto, u tim odnosima, ostavljene po strani.

Još jedan razlog takvog ponašanja se može naći u običajima koji su praktikovani od trenutka jačanja komunističke partije. Pošto su ugovoreni brakovi bili zabranjeni, kampanje koje su ohrabrivale ljude da sami odlučuju o izboru partnera, naglašavale su vrijednost zajedničkog političkog identiteta umjesto romantične privlačnosti.

Ishod ove politike je obrazac da djela govore više od riječi, tako da bi se svako izgovaranje riječi “ljubav” tretiralo kao nerazumno.

Uprkos tome, neki roditelji u Kini znaju da budu osjećajni, ali ne veoma često. (Tuzlanski.ba)