Pas Bruno ima svoj dom i porodicu koja ga je udomila i koja ga beskrajno voli. Uprkos tome, on svakog dana, pješači više od 12 kilometara. I tako zadnjih 12 godina.

Naime, Bruno svakodnevno pješači do gradića Longville koji je u jednom pravcu udaljen oko šest kilometara u kojem žive njegovi ljudski prijatelji. Samo kako bi ih pozdravio.

Rutina se zna. Prvo se zaustavlja kod lokalnog mesara, odakle nakon ukusne užine obilazi gradsku pekaru, poslastičarnicu i benzinsku stanicu. Nakon sladoleda, oblazi prijatelje u domovima. Tu slijedi češkanje iza uha, svježa voda, ukusan obrok…

Nakon otprilike dva sata, nakon što pozdravi sve svoje prijatelje vraća se vlasnicima, Debbie i Larryju kod kojih je došao kao štene.

U početku su pokušavali da ga zaustave, čak i vezivanjem. Nakon što se jedan bijeg umalo kobno završio (mogao je da se udavi), vlasnici su riješili da ga puste da „radi šta hoće“.

Vremenom su se svi naviknuli na Brunove avanture, toliko da je postao zajednički ljubimac grada.

Bruno je toliko omiljen da je još za života dobio svoj spomenik. Proglašen je ambasadorom grada. (N1)