Susreti s divljim životinjama više nisu toliko rijetki kao prije, jer se one spuštaju među ljude kako bi pronašle hranu. Uglavnom ti susreti prolaze tako da i čovjek i životinja u panici pobjegnu jedno od drugoga.
Rijetki su napadi divljih životinja na ljude, no, za svaki slučaj nije loše znati kako ih izbjeći, piše National Geographic, koji donosi i savjete za neke životinje koje se ne mogu pronaći u našoj zemlji, ali pošto mnogi vole putovati, nije loše znati šta napraviti ako naiđemo na aligatora ili bizona.
Zmije ne napadaju ako ih nismo provocirali, pa je najbolja obrana od njih – ne dirati ih. Ako nam, ipak, uđu u kuću, najbolje je izaći iz sobe, zatvoriti vrata. staviti peškir ispod njih i onda pozvati profesionalca da dođe po nju. Ugriz je često prilično lako izbjeći – ako vidimo mrtvu zmiju, ne diramo je, jer možda nije mrtva. U prirodi se krećemo u čvrstim cipelama i dugim hlačama.
Što se susreta sa morskim psima tiče, najbolje je imati na umu par stvari: treba se kupati danju, u grupi, ne puštati ljubimce u vode gdje ima morskih pasa, ne ulaziti u more ako krvarimo ili imamo menstruaciju, a najbolje je izbjegavati i svijetle boje kupaćeg kostima. Ako nam se uprkos mjerama opreza neki približi, savjet je da iz vode izađemo što je brže, ali i što je mirnije moguće. Ako ništa od toga ne upali, jedino čime se možemo braniti su šake. Morski psi su osjetljivi na području nosa, očiju i škrga, tako da ih je najbolje udarati tamo.
Ako naiđemo na medvjeda, najbolje je ostati na mjestu ili se polako pomjeriti u stranu. Moramo mu dati do znanja da smo mi težak, velik plijen. Najbolje je polako mahati rukama, da mu djeluje da smo veći nego jesmo, i pokušati ostati smireni. Glasan govor je dobra ideja – tako ćemo smiriti sebe, a medvjedu ćemo dati do znanja koja smo mi vrsta životinje. Ni slučajno ne smijemo početi vrištati, bježati, a bome ni penjanje na stabla nije dobra ideja, jer se neki od medvjeda mogu popeti za nama. To je problem s medvjedima – nisu svi isti, pa ovisi u kojem dijelu susretnemo nekog od njih. Ako vidimo grizlija, najbolje je potrbuške leći i praviti se mrtvi, no ako susretnemo crnog medvjeda, kod njega je najbolje pokušati ga udariti u njušku.
Susret s aligatorom najbolje je završiti što prije i to tako da ćemo ubosti u oči ili udariti u glavu. Poanta je da nas životinja pusti, ako nas je već zgrabila. Kad se izvučemo, zaboravite na plakanje i šok, jer nemamo vremena za to. Ako smo na kopnu, treba imati na umu da ovi momci jure prilično brzo, tako da šok i plač možemo ostaviti za vrijeme kad, jureći poput Usaina Bolta, stignemo na sigurno.
Pume su nešto drugo. Ako zaključimo da nas nije vidjela, pokušajmo se tiho odmaknuti oko nje. No, ako su nas oči te velike mačke vidjele, onda je ta taktika uzaludna, pa je najbolje praviti se što veći – dići ruke iznad glave ili tamo raširiti jaknu. Ako imamo kišobran, najbolje je otvarati ga i zatvarati prema mački, kako bismo je otjerali. Pomaže i kombinacija pljeskanja i vikanja, kao i agresija – recimo, napraviti nekoliko koraka prema životinji ili bacati stvari na nju. Bijeg je iznimno, iznimno loša ideja, i ako se odlučite za njega, računajte da je jedna prilika za obranu nakon što vas ulovi. Čak ni Usain Bolt kod ove nema šanse, jer ona trči daleko brže od njega. Ako vas ulovi, jedina šansa da se izvučete jest da se potučete s njom.
Napadi bizona su rijetki, zaista, ali su često smrtonosni. Imajte na umu da se brzo kreću, skaču preko ograda i dobro plivaju, pa se držite dalje od njih. Razumijemo da su slatki i da biste ih željeli pomaziti (recimo, sigurni smo da bi nas sve ove životinje pojele zato što smo ih htjeli češkati iza uha), ali najbolje je držati se daje od njih. Ako vas napadnu – trčite. Nema druge,, prenosi Jutarnji.hr
