Fatalna porodična nesanica je izuzetno rijetka bolest kod koje dolazi do propadanja dijela mozga odgovornog za spavanje. U svijetu postoji oko 30 porodica koje nose taj gen
Šanse da neko oboli od fatalne obiteljske nesanice (FFI – eng. fatal familial insomnia) su 1:30 miliona. U istoriji su zabilježeni slučajevi ljudi koji nisu spavali mjesecima pa i decenijama. Radi se o bolesti kod koje zbog mutacije gena dolazi do propadanja dijela mozga – talamusa, zahvaljujući kojem spavamo. U mozgu se nakupljaju proteini koji ga uništavaju.
Stručnjaci kažu da u svijetu postoji oko 30 porodica koje nose ovaj gen, odnosno oko 70 ljudi. Šanse da oboli član jedne obitelji su 45 posto. Obično se simptomi pojave u srednjim godinama života, a oboljeli preminu u roku od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Zbog konstantnog nespavanja tijelo je pod velikim stresom pa se javljaju visoki krvni pritisak, poremećaj u lučenju hormona, halucinacije, demencije itd. pa čak i koma. Lijeka nema, piše rarediseases.info.
Jedan od poznatijih slučajeva je onaj Michaela Corkea iz SAD-a kojeg je nesanica počela hvatati malo prije 40. rođendana, odnosno pojavili su se prvi simptomi. Bilo je to 1991. godine. Njegovo fizičko i mentalno stanje brzo se pogoršavalo, a ljekari su bili uvjereni kako boluje od kliničke depresije uzrokovane multipla sklerozom. Kako bi mu olakšali patnju od hroničnog nespavanja, ljekari su ga stavili u umjetno izazvanu komu, ali bilo je to uzalud jer je mozak i dalje radio punom parom. Nesretni Michael umro je dvije godine kasnije nakon što u komadu nije spavao šest mjeseci.
Nije spavala 30 godina
Sunday Express je 26. augusta 1973. godine pisao o ženi iz Španjolske koja do tog trenutka nije spavala čak 30 godina. Ines Fernandez tad je imala 57 godina, a sve je započelo 8. juna 1943. Stajala je na vratima svoje kolibe u Sierra de Fuentesu i gledala vjersku proceciju. Odjednom joj je jaka, sjevajuća bol prošla glavom. Od tad više nije niti jednu noć spavala.
Ispričala je kako je popila na hiljade tableta i raznih lijekova, obilazila je ljekare, ali nije bilo pomoći. Noću je sjedila u svojoj stolici za ljuljanje, prebirala po krunici i promatrala muža kako mirno spava. Ali, nakon što je on umro, noćna samoća postala joj je nepodnošljiva. Stručnjacima do danas nije jasno kako je bila budna toliko dugo, a da nije umrla. Nisu bili sigurni da li je imala FFI ili se kod nje radilo o nečemu drugom. Nije poznato koliko je još živjela nakon što je njezina priča izašla u novinama, piše Trivia Library . (24sata.hr)
