Naučnica koju je Forbes 2020. uvrstio na prestižnu listu od 30 naučnika, postigla je nešto što nije napravljeno u gotovo 40 godina.
Kirsty Smitten mašta o tome da će jednog dana dobiti Nobelovu nagradu za svoj naučnirad – i to s pravom, s obzirom na to da bi njen rad mogao spasiti milione života, piše Daily Mail.
Sa samo 28 godina postigla je nešto što nije napravljeno u gotovo 40 godina: stvorila je novu klasu antibiotika.
Naime, Kirsty vodi borbu protiv antimikrobne rezistencije, koju Svjetska zdravstvena organizacija naziva jednom od najvećih prijetnji globalnom zdravlju, zbog koje bakterije, virusi, gljivice i paraziti evoluiraju tokom vremena i više ne reaguju na lijekove.
Međutim, igrom sudbine, ova iznimna biohemičarka sada se mora suočiti s činjenicom da možda neće biti u blizini da primi bilo kakva priznanja. Kirsty je dijagnosticiran rak srca, terminalna bolest koja je toliko rijetka da pogađa samo dvije osobe godišnje u Ujedinjenom Kraljevstvu, prenosi Jutarnji list.
View this post on Instagram
– Kako? Kako se ovo dogodilo? – upitala se Kirsty pred novinarima Daily Maila tokom gdje oporavka između rundi hemoterapije.
– Hranim se zdravo. Ne pijem puno, ne pušim. I do moje dijagnoze bavila sam se sportom svaki dan – tvrdi.
– Nema riječi kojima bih opisala koliko sam tužna što možda neću vidjeti kako bi se mogao odvijati naš potencijalno nagrađeni Nobelovom nagradom rad. Moja jedina nada je da se posao nastavi bez mene. Sigurna sam da hoće – dodala je.
View this post on Instagram
Bakterije otporne na lijekove, kao što je MRSA, već se okrivljuju za više od milion smrti svake godine, a predviđa se da bi do 2050. taj broj mogao porasti na deset miliona.
Sa svojim timom u Metallo Bio, kompanijikoju je osnovala uz podršku svog mentora doktorskog studija na Univerzitetu Sheffield, Kirsty je razvila dva antibiotska spoja za liječenje bakterijskih infekcija, uključujući uzročnike upale pluća i meningitisa koji su postali otporni na lijekove koji se obično koriste za liječenje, kao i infekcije koje se razviju u ranama i nakon operacija.
Nakon što se pokazao uspješnim u laboratorijskim ispitivanjima i testiranjima na životinjama, sljedeća faza u razvoju bit će ispitivanja na ljudima, počevši s bolničkom upalom pluća. Ako se, kako se očekuje, pokaže učinkovitim, Kirsty se nada da će tretman biti licenciran do 2030. godine.
Briljantna naučnica
Ova briljantna naučnica, koja ima doktorat iz hemije i koju je Forbes 2020. godine uvrstio na prestižnu listu od 30 naučnika, u slobodno vrijeme prikuplja novac za banke hrane.
Ona ima puno više za ponuditi svijetu, ali kao naučnica, Kirsty je pragmatičar. Ona zna da je njen rak uzrokovala rijetka genetska mutacija, a ne njen stil života. Upravo je taj bijes ono što je tjera da se zadubi u istraživanje i pokuša kupiti koliko god dodatnog vremena može s istom upornošću koja bi na kraju mogla pomoći spasiti svijet od antimikrobne otpornosti.
– Ljutim se na prijatelje ako kažu: “Danas se ne osjećam dobro” – kaže Kirsty, pregledavajući kanilu koja je sada trajno učvršćena u venu u njezinoj desnoj ruci.
– Mogu li to oni ipak reći nekom drugom? – rekla je Kirsty.
– Ponekad me obuzme bijes. Gledala sam vijesti o osuđenom silovatelju neku večer i uzrujala sam se, želeći znati zašto mi je dano samo nekoliko mjeseci života kad u svijetu postoje ljudi poput njega. To je totalna nepravda. No, unatoč tome, ne bih to poželjela ni najgoroj osobi na svijetu – objasnila je.
View this post on Instagram
Inače, Kirsty ima srčani angiosarkom – tumor. Ako bi se odlučila na hirurški zahvat kojim bi ga uklonila, postoji značajan rizik da bi iskrvarila do smrti. A kad bi preživjela operaciju, još bi mogla preživjeti svega nekoliko godina. Ova vrsta tumora ponovno će narasti i vjerovatno će se proširiti ili prsnuti, uzrokujući otkazivanje njenog srca.
Iako bi Kirstyno naslijeđe moglo spasiti milione života, ona sada neće dobiti priliku ostvariti svoje druge ambicije: zaljubiti se, skrasiti se i imati porodicu.
– Neplodna sam, zahvaljujući liječenju. Nije bilo vremena za vađenje jajne ćelije – rekla je i dodala da je samac, iako tvrdi da ne bi bilo pošteno biti u vezi ne znajući koliko joj je vremena preostalo.
Prvi nagovještaj da nešto ozbiljno nije uredu došao je prošlog novembra, kada se Kirsty probudila u noći s bolovima u prsima. U to je vrijeme njena porodicaoplakivala iznenadnu smrt njenog naizgled zdravog oca, Kevina, 61-godišnjeg umirovljenog poslovnog čovjeka koji je tri sedmice ranije doživio srčani udar igrajući fudbal u Portugalu.
Kirstyna majka, Sharon, odvezla ju je na hitnu medicinsku pomoć u bolnici Birmingham Heartlands u blizini njihove kuće u Solihullu.
View this post on Instagram
Smrtna presuda
Kirsty je svaki dan igrala fudbal i hokej i redovito je posjećivala svoju teretanu, pa je ljekar rekao da misli da su njeni bolovi vjerovatno istegnuti mišić u prsima i planirao ju je poslati kući s tabletama protiv bolova. Ali Kirsty, koja možda ima više razumijevanja o ljudskom tijelu od većine, odbila je otići, insistirajući na tome da je bol bila previše intenzivna i da zahtijeva rendgensko snimanje, koje je uredno obavljeno. Ljekar je napravio i krvne pretrage.
Nekoliko sati kasnije, dva konsultanta odvela su je u sobu gdje su joj objasnili da je faktor zgrušavanja u njenoj krvi povišen, što bi moglo značiti plućnu emboliju, odnosno, potencijalno smrtonosni ugrušak u plućima. Također su rekli da je desna pretkomora u njenom srcu bila tri puta veća nego što bi trebala biti.
– Nakon skeniranja, vidjela sam konsultanta i rekao je: “Dobre vijesti, nemate plućnu emboliju, ali pronašli smo šest centimetara dugu masu u vašem medijastinumu, prostoru u prsima koji drži srce” – prepričala je.
– Rekao je da bi to moglo biti mnogo toga, osim raka. Ali mislim da sam čak i u tom trenutku znala kakva me sudbina čeka – zaključila je Kirsty.
Uslijedila je magnetska rezonanca, Kirsty je rečeno da je masa nepravilna i nakuplja puno boje koju su lejkari koristili kako bi bila snimka vidljivija, a to su sve inače loši znakovi. Razumjela je više o strašnim implikacijama nego njena mama i starija braća, Matt i Dan.
– Dobro poznajem onkologiju kroz svoj rad i shvatila sam da to znači da je kancerogena. Upozorila sam svoju porodicu da masa nepravilnog oblika koja skuplja puno boje stvarno nije dobra – objasnila je.
Zbog delikatnog položaja tumora i rizika od ozbiljnog krvarenja, Kirsty je bila podvrgnuta brojnim zahvatima prije nego što je dobila terminalnu dijagnozu.
– Bila su mi potrebna tri mjeseca, sedam skeniranja, 15 krvnih pretraga i velika operacija srca da mi se otkrije da imam angiosarkom – kaže Kirsty, dodajući da je to najagresivniji tip sarkoma ili, kako ga ona zove, “smrtna presuda”.
– Rekli su mi da imam još samo sedam mjeseci života – objasnila je.
View this post on Instagram
Od dijagnoze 8. februara, Kirsty je prošla šest ciklusa hemoterapije i uzima 48 tableta dnevno za ublažavanje bolova, protiv mučnine, antacide, antihistaminik za ublažavanje osipa izazvanih hemoterapijom i željezo za njen nizak broj crvenih krvnih zrnaca – sve to znajući da joj ne mogu spasiti život.
Finansiranje istraživanja njenog vlastitog rada je izazovno, unatoč tome što je otpornost na antimikrobna sredstva već odgovorna za procijenjenih 1,2 miliona smrti diljem svijeta svake godine. Naime, očekuje se da će to porasti na deset miliona godišnje do 2050. godine, nadmašujući smrtnost raka.
– Radim u medicini i ntko ne želi financirati nešto što će koristiti samo jednoj osobi od 36 miliona, toliko je rijedak moj rak – objasnila je. Prije šest mjeseci nisam imala pojma da uopšte možete dobiti rak srca, a ja sam medicinski naučnik. Nije ni čudo što je vrijeme dijagnosticiranje trajalo dugo i nije bilo liječenja za to – objasnila je.
Kirsty bi voljela provesti vrijeme koje joj je preostalo podižući svijest o srčanom angiosarkomu, u stilu Deborah James, koja je neumorno vodila kampanju za podizanje svijesti o raku crijeva prije nego što je umrla od te bolesti prošle godine u dobi od 40 godina.
– Već sam se suočila s teškim izgledima – rekla je Kirsty.
– Vjerovatnoća pronalaženja uspješne alternative antibioticima sigurno nije bila velika, a moj tip raka pogađa samo jednog od 20 miliona ljudi. U stvari, moj ljekar opšte prakse se našalio da bi, s mojim iskustvom, možda vrijedilo kupiti srećku – prepričala je.
– Nije u mojoj prirodi da odustajem, tako da ću nastaviti raditi i boriti se s ovim koliko god mogu – zaključila je. (Tuzlanski.ba)
