Mnogi od nas osjećaju tromost i letargiju u popodnevnim satima, ali za one sa opstruktivnom apnejom (OSA) za vrijeme spavanja, problem je ozbiljniji.
Srećom, istraživači su identifikovali lijek koji nudi dobre šanse da pomogne. I ne, ne dolazi u obliku esspresa.
Prekomjerna dnevna pospanost (EDS) za osobe koje imaju opstruktivnu apneju može ozbiljno uticati na svakodnevni život. To znači da imate neodoljivu potrebu za spavanjem u neprikladno vrijeme – na primjer dok vozite ili jedete – i često se borite da završite jednostavne zadatke.
Iako je maska pozitivnog pritiska u disajnim putevima standardno pitanje za one sa opstruktivnom apnejom i može pomoći u potpori pluća komprimovanim vazduhom noću, ona ne eliminiše uvek EDS. Kao rezultat toga, stručnjaci rade na identifikaciji lijekova koji bi mogli pomoći.
“Najvažnija stvar koju bi ljudi sa opstruktivnom apnejom trebali učiniti je da koriste svoj PAP aparat, ali ako su i dalje pospani, postoje opcije u obliku lijekova koji mogu smanjiti njihov umor”, rekao je doktor interne medicine Tyler Pitre sa Univerziteta McMaster u Kanadi, piše sciencealert.
U svojoj studiji, objavljenoj u maju, Pitre i njegove kolege pregledali su 14 prethodnih kliničkih ispitivanja koja su uključivala 3.085 ljudi sa OSA i EDS, posmatrajući komparativnu efikasnost tri lijeka protiv umora: solriamfetola , armodafinil-modafinila i pitolisanta . Sva tri su bila efikasnija od placeba u borbi protiv EDS-a, u različitom stepenu. Kombinujući podatke za 14 ispitivanja, tim je otkrio da solriamfetol nudi najveću statističku razliku u odnosu na placebo u smislu budnosti. Dokazi nisu bili baš tako konkretni za armodafinil-modafinil i pitolisant, koji “vjerovatno poboljšavaju” neke, ali ne sve mjere budnosti nakon mjesec dana upotrebe. Statistike su takođe pokazale da nuspojave mogu biti problem sa armodafinil-modafinilom i solriamfetolom, iako je veća vjerovatnoća da će pacijenti prestati koristiti prvi, prenosi Tuzlanski.ba.
Iako je teško sumirati nalaze u više studija, poređenje pokazuje bolje efekte solriamfetola, vjerovatno kao rezultat povećanja nivoa norepinefrina ( priprema tijela za akciju) i dopamina (povezanog sa zadovoljstvom i motivacijom) u mozgu. Istraživači kažu da su prednosti i nedostaci solriamfetola vrijedni daljeg istraživanja, posebno u smislu dugoročnih efekata na ljude koji ga uzimaju jer postoji malo dokaza o dugotrajnoj upotrebi. I ne samo oni koji imaju OSA i EDS mogu smatrati solriamfetol i ovi drugi lijekovi korisni.
“Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko će ovi lijekovi protiv umora biti učinkoviti u liječenju povezanih bolesti kao što su sindrom hroničnog umora i dugotrajni COVID, sada kada znamo da djeluju na slično stanje”, rekla je pomoćnica profesora anestezije Dena Zeraatkar iz McMastera Univerziteta.
Dva od proučavanih lijekova već su propisana za OSA i EDS, a pitolisant je još uvijek pod kontrolom američke FDA. Koji lijek će ljekar propisati zavisi od niza faktora uključujući lični zdravstveni profil pacijenta. Međutim, ovo je prvi put da se ovi tretmani međusobno upoređuju na ovaj način.
S obzirom na to da su nuspojave potencijalno problem – solriamfetol je povezan s povećanjem krvnog pritiska, na primjer – potrebno je obratiti pažnju. Međutim, sa čak milijardu ljudi širom svijeta pogođenih OSA-om, jasno je da postoji hitna potreba za pronalaženjem boljih tretmana.
“Petnaest do 30 posto ljudi u Sjevernoj Americi ima dijagnozu OSA, a prevalencija bi mogla biti mnogo veća jer mnogi drugi nisu dijagnosticirani”, rekao je Pitre.
“Mnogi ljudi imaju simptome jer je stanje u velikoj mjeri povezano s pretilošću, koja pogađa veliki i sve veći broj ljudi u Kanadi, Sjedinjenim Državama i drugim zemljama s visokim dohotkom.”
