Ako imate alergije , vjerovatno ste u zadnje vrijeme često kihali.
Kihanje je univerzalno, ali i prilično jedinstveno za svakog od nas. To je zaštitna refleksna radnja izvan naše svjesne kontrole, za uklanjanje iritansa iz nosa.
Pritisak u dišnim putevima tokom kihanja je više od 30 puta veći od teškog disanja tokom vježbanja. Procjene brzine kretanja kihanja kreću se od 5 metara u sekundi do više od 150 kilometara na sat. Ponekad možete zaustaviti kihanje držanjem nosa ili pritiskom ispod njega. To je povezano s teorijom kontrole vrata boli i idejom da možete promijeniti neuralne odgovore vanjskom stimulacijom. Ali s obzirom na brzinu kihanja, možda nije dobra ideja zaustaviti ga nakon što je počelo, piše Sciencealert.
Nehotični refleks
Kihanje nastaje kada osjetilne živce u našem nosu stimulira iritant kao što su alergeni, virusi , bakterije ili čak tekućina. Senzorni živci zatim prenose ovu iritantnu informaciju u mozak. Kada prag signala nadražaja dopre do mozga, aktivira se refleks kihanja . Kihanje prvo uključuje duboki udah i povećanje pritiska u dišnim putevima. Potom slijedi kontrakcija dijafragme i rebarnih mišića, refleksno zatvaranje očiju i snažan izdisaj.
Prilikom izdisaja kihanja, vaš jezik je podignut do nepca. Ovo zatvara stražnji dio usta tako da zrak prolazi uglavnom kroz nos. Zrak izbačen kroz nos ispire iritanse koji su uzrokovali kihanje. Zvuk “tch” kihanja je refleksno dodirivanje nepca jezikom. Trigeminalni živci su najveći od naših 12 pari kranijalnih živaca i najveći osjetilni živci u tijelu, prenosi Tuzlanski.ba.
Lijevi i desni trigeminalni živac prenose senzorne informacije od lica do mozga. To uključuje senzorske informacije o dodiru, boli i iritaciji s kože lica te iz unutrašnjosti nosa i usta. Unutar svakog trigeminalnog živca nalaze se tisuće pojedinačnih živčanih grana od kojih svaka nosi određenu vrstu senzornih informacija .
Osjetni živci putuju do mozga preko leđne moždine. Osjetni živci koji prenose signale boli i iritacije su uski, dok su oni koji prenose informacije o dodiru širi i brži. U leđnoj moždini ti živci komuniciraju jedni s drugima preko interneurona prije nego pošalju svoju poruku mozgu. Interneuroni su “vrata” teorije kontrole boli .
Živac koji nosi signal boli govori interneuronu da “otvori vrata” kako bi signal boli stigao do mozga. Ali veći živci koji prenose informacije o dodiru mogu “zatvoriti vrata” i blokirati poruke boli da dođu do mozga. Zbog toga trljanje ozlijeđenog mjesta može smanjiti osjećaj boli.
Jedna je studija pokazala da stimulacija trigeminalnih živaca pomicanjem čeljusti smanjuje bol u zubima. To možemo promatrati na djelu kada bebe instinktivno grizu stvari ili povlače uho dok im rastu zubići. Ove radnje mogu stimulirati trigeminalne dodirne živce i smanjiti signale boli putem kontrolnog mehanizma vrata.
Dakle, zaustavlja li kihanje stavljanje prsta pod nos?
Postoji mnogo prijedloga kako zaustaviti kihanje. To uključuje povlačenje uha, stavljanje jezika na nepce ili stražnju stranu zuba, dodirivanje nosa ili čak guranje prsta u nos.
Sve to stimulira trigeminalne dodirne živce s ciljem da se interneuronima kaže da “zatvore vrata”. To može blokirati iritantne signale da dođu do mozga i izazovu kihanje.
Ali trebate li zaustaviti kihanje?
Šta ako je iritant u vašem nosu izazvao reakciju kihanja, ali nalazite se negdje gdje bi se moglo smatrati neprikladnim kihanje. Trebate li prestati?
Zatvaranje usta ili nosa tokom kihanja povećava pritisak u dišnim putevima pet do dvadeset puta više od uobičajenog kihanja. Bez izlaza, ovaj se pritisak mora prenijeti negdje drugo i može oštetiti vaše oči, uši ili krvne žile. Iako je rizik nizak, zabilježeni su slučajevi aneurizme mozga, puknuća grla i kolapsa pluća .
Stoga je vjerovatno najbolje pokušati spriječiti refleks kihanja liječenjem alergija ili rješavanjem iritansa. Ako to ne uspijete, prihvatite svoj lični stil kihanja i kihnite u maramicu .
