Sindrom sakroilijačnog zgloba (SI) – na mjestu spajanja kičmenog stuba i karlice dolazi do promjena ili povreda.

Kada se javi bol u donjem dijelu leđa i ukočenost, rijetko kada se prvo posumnja na sindrom sakroilijačnog (SI) zgloba. Međutim, mnoge svjetske studije su pokazale da je u čak 25 posto slučajeva to uzrok, što se otkrije tek kada se tu fokusira u dijagnostikovanju. Problem je u tome što su simptomi SI slični onima koje izazivaju druga akutna i hronična oboljenja, prije svega kičmenog stuba. U pitanju je bol lociranom na lijevoj ili desnoj strani donjeg dijela leđa, koji se širi ka sedalnoj regiji i pojačava prilikom fizičkog napora, sjedenja, stajanja ili ustajanja iz sjedećeg položaja, što ograničava opštu pokretljivost i dovodi do ukočenosti. Kako nastaje sindrom sakroilijačnog zgloba, koliko je opasan, na koji način se dijagnostikuje i liječi, da li možemo da ga spriječimo?

– Sakroilijačni zglob je mjesto na kojem se spajaju kičmeni stub i karlica. Njegova uloga je da prevashodno prenosi težinu sa gornjeg dijela tijela na donje ekstremitete. Priroda je udesila tako da on može da trpi tu vrstu opterećenja, koje je izuzetno veliko. U gornjem dijelu je povezan ligamentima, vezivnim strukturama, dok donji dio predstavlja sinovijalni zglob sa hijalinom hrskavicom na površini i podložan je degenerativnim promjenama kao i ostali zglobovi u našem tijelu. Anatomski gledano, sa 17,5 kvadratnih centimetara zauzima veliku površinu. U normalnim okolnostima, pokreti u njemu su minimalni, od dva do četiri milimetra u svim pravcima.

Kako i zašto dolazi do bola?

– Bol može da bude akutni, uslijed nošenja teških predmeta ili naglog okretanja, kao i pada na bok. Moguće je i da dođe do kidanja ligamenata i mišića zgloba u slučaju dejstva velike sile, na primjer kod saobraćajnih nesreća, padova sa visina. Hronični bol se javlja kao posljedica degenerativnih oštećenja i karakterističan je za stariju populaciju. U ugroženu kategoriju spadaju i trudnice, koje ćete zateći kako se drže za donji dio leđa jer trpe veliko opterećenje.

Koji su najčešći simptomi oboljenja?

– Javlja se bol u donjem dijelu leđa, uglavnom izraženiji na jednoj strani i širi ka sedalnoj regiji. Ponekad se osjeća i u nogama, pa dobodi do zablude da je u pitanju išijas. Pacijenti se često žale da se bol pojačava kada trče, nose teret, sjede, čak i tokom spavanja. Međutim, problem je u tome što se ovi simptomi javljaju i kod drugih akutnih i hroničnih oboljenja, tako da se nerijetko zanemaruje mogućnost da je uzrok bola ovaj sindrom. Jedan od osnivača “Sacroiliac Medical Expert Group” naglašava da nikada nećete razmišljati o sakroilijačnom zglobu ako ne pomislite na njega. To znači da je određena sumnja preduslov za dobru dijagnozu.

Šta još ukazuje na sindrom SI?

– Ljekar bi prvo trebalo da detaljno razgovara sa pacijentom. Moramo da čujemo njegovu priču i saznamo kakve bolove osjeća, na kojim mjestima, da li se pojačavaju u određenom položaju i pri nekom pokretu, da li je preživeo traumu… Poslije ozbiljne anamneze, pogotovo o karakteru bola, slijedi pregled. Najprije se pristupa palpaciji zgloba da bi se identifikovalo osjetljivo mjesto, a zatim radi pet provokativnih testova, tako što se pacijent stavlja u određene položaje. Bar tri testa moraju da budu pozitivna da bismo potvrdili dijagnozu, potom radimo rendgenske snimke karlice i kičmenog stuba ili se odlučujemo za skener, koji je u ovom slučaju suveren. Važno je da se isključe svi drugi uzroci, od virusa do malignih oboljenja.

Koja terapija se primjenjuje?

– Liječenje podrazumeva primjenu lijekova protiv bolova uz fizikalnu terapiju i vježbe za jačanje trbušne muskulature i leđa. Cilj je da se smanji napetost mišića i zaustave upalni procesi, a potom ojača taj dio tijela. Preporučuju se i lokalna infiltracija i denervacija zgloba. Ako kombinacija anestetika i kortikosteroida ne pomogne, ostaje hirurška intervencija. To je sakroilijačna fuzija, mini invanzivna metoda kojom se u zglob ubacuje dva, tri zavrtnja.

Kada je neopdhona hiruruška intervencija?

– Odlaže se sve dok se ne iscrpe neoperativne metode. Tek kada je zglob veoma oštećen, odlučujemo se za fuziju. Zato je važno da pacijent ispoštuje savjete ljekara, jer se vježbama i promjenom načina života može mnogo postići i izbjeći intervencija.

Kako zdrave osobe mogu da spriječe da vremenom dođe do oštećenja i bolova u sakroilijačnom zglobu?

– Nepisano pravilo je da treba da izbegavamo dugo stajanje i sjedenje, a forsiramo ležanje i šetnju. Ako smo prinuđeni da sjedimo po sedam-osam sati na poslu, važno je da na svakih sat i po ustanemo, protegnemo se, napravimo dva-tri čučnja, prošetamo. Trebalo bi izbjegavati nošenje tereta, a svako podizanje istog da bude iz čučnja. Nepravilan položaj tijela povećava pritisak na mišiće i ligamente, a to pojačava rizik da dođe do povrede sakroilijačnog zgloba. Pješačenje i plivanje su melem za leđa, tako da bi trebalo da ih uvedemo u svakodnevicu. (b92.net)