Budući da skupina dodataka prehrani egzistira negdje na granici hrane i lijeka, često dolazi do nesuglasica kod shvaćanja i interpretiranja njihove primjene i učinkovitosti.

Da ne bi do njih dolazilo valja ponoviti i njihovu definiciju (prema Pravilniku o dodacima prehrani, NN 46/2011) koja glasi: “Dodaci prehrani su pripravci proizvedeni iz koncentriranih izvora hranjivih tvari ili drugih tvari sa hranjivim ili fiziološkim učinkom koji imaju svrhu dodatno obogatiti uobičajenu prehranu u cilju održavanja zdravlja.”

U “moru” dodataka prehrani, ljudi postaju skeptični, pa se postavljaju pitanja: Šta odabrati?

Kako pravilno odabrati dodatak prehrani?

Budući da je svaka osoba posebna biohemijska jedinka, određivanje optimalne kombinacije nutrijenata u optimalnim dozama je teško. Ipak, postoje standardne vrijednosti za potreban dnevni unos nutrijenata. Kratica za preporučeni dnevni unos koju možemo vidjeti na deklaraciji svakog vitaminsko-mineralnog dodatka prehrani je RDA(DRI).

Prilikom odabira dodatka prehrani važno je dobro proučiti deklaraciju na proizvodu.

Vitamini A, D, E i K u vitaminsko-mineralnim pripravcima ne bi trebali biti zastupljeni u vrijednostima višim od RDA, dok vitamini B kompleksa i vitamin C mogu biti zastupljeni i u višim dozama (prihvatljiva je i trostruko viša dnevna doza).

Minerali su obično prisutni u dozama nižim od preporučene dnevne vrijednosti, a posebnu pažnju treba obratiti na željezo. Treba izbjegavati pripravke koji sadrže više od 60% dnevne potrebe za željezom, ukoliko ih nije preporučio ljekar temeljem dijagnoze nedostatka ovog minerala.

Iako je uzimanje visokih doza vitamina i mineralnih tvari, iznad preporučene dnevne doze, vrlo popularno, valja naglasiti da i to može biti štetno za zdravlje.

Trebaju li nam uz pravilnu prehranu i dodaci prehrani?

Iako je u javnosti svijest o važnosti pravilne prehrane sve veća, prehrambene navike i dalje su loše. Većina nas ne jede dovoljno voća i povrća, pogotovo ne preporučenih pet serviranja na dan, a to je količina potrebna da bi se ostvario unos minimalne količine hranjivih tvari za koje se vjeruje da mogu spriječiti nastanak bolesti. Vrlo često odabiremo namirnice niske nutritivne vrijednosti poput krompirića umjesto brokule, a i prije ćemo posegnuti za gaziranim napitkom nego za čašom obranog mlijeka. Konzumiranjem takve i slične hrane ne samo da unosimo dodatne količine masnoća i šećera nego je i unos vitamina, mineralnih te fitokemijskih tvari, važnih za prevenciju bolesti, puno manji od poželjnih vrijednosti.

S druge strane, jedemo razno voće i povrće iz uzgoja s visokim prinosima koje se može skladištiti te je slično po izgledu i na dodir. Međutim slaba se pažnja posvećuje svojstvima te hrane. Te nove vrste voća i povrća često nisu žarkih boja, a ni punoća okusa nije kao u njihovih predhodnika, što upućuje na manji sadržaj fitohemijskih tvari. Isto tako na količinu mineralnih tvari u namirnicama utječe vrsta tla na kojem se usjevi uzgajaju, ali mineralne tvari se rijetko dodaju gnojivima koja se koriste u intenzivnom uzgoju. Primjerice, istraživanja pokazuju da je smanjeni unos selena u organizam od 70-tih godina prošlog stoljeća većinom posljedica povećane potrošnje europske pšenice, koja je siromašna spomenutim mineralom. Tako se u Finskoj navedeni problem riješio dodavanjem selena u gnojivo.

Dodatak prehrani ne smije se razmatrati kao zamjena za uravnoteženu prehranu i ne bi se trebao uzimati prije procjene nutritivnog statusa koju provode stručnjaci-ljekari i nutricionisti.

Nedostaci se najlakše mogu uočiti provođenjem laboratorijskih analiza. Pažljivim osluškivanjem našeg tijela i sami možemo pratiti signale koji nastaju zbog neadekvatne prehrane, stila života ili određenih zdravstvenih tegoba. Signali se očituju slabljenjem imuniteta, hroničnim umorom, učestalim infekcijama, anemijom, lošom kvalitetom kose, kože i noktiju, smanjenim apetitom, grčevima mišića, slabosti, potištenosti, nesanicom, sporim cijeljenjem rana i cijelim nizom drugih-kliničkih i subkliničkih simptoma.

Isto tako, pojedine skupine ljudi imaju veći rizik od nedovoljnog unosa hranjivih tvari. Žene su tokom cijelog životnog vijeka sklonije nedostatku vitamina i mineralnh tvari jer je u njih ukupni unos hrane manji iako se njihove potrebe za navedenim tvarima ne razlikuju bitno u odnosu na potrebe muškaraca koji su u manjem riziku. Dodajmo da se preporučeni dnevni unos hranjivih tvari temelji na rezultatima istraživanja na zdravoj populaciji ispitanika te da se u većini slučajeva moraju korigirati u bolesnim stanjima.

Živjeti u skladu s nekim od opisanih modela pravilne prehrane znači imati najveću vjerovatnost pravilne prehrane, ali to ne znači da je vaša prehrana time u potpunosti optimalna. Dakle, dodaci prehrani mogu biti korisni mnogim ljudima te pomoći, uz uravnoteženu, raznoliku i umjerenu prehranu, u prevenciji mnogih bolesti. (Zdravlje.ba)