Malo je poznato da je Zdravko Ivanković iz Viteza 2001. godine, kao predstavnik Bosne i Hercegovine osvojio prvo mjesto u natjecanju uzgajivača mladih golubova u portuglaskom gradu Mira, piše Anadolija.

Ovaj strastveni golubar osvojio je gotovo sve titule u BiH, a najteže mu pada što se Savez uzgajivača golubova BiH cijepa, formiraju klubovi od desetak golubara i prave letovi za golubove sa što manje troškova. Zdravka brine i problem povratka golubova sa letačkih staza prilikom natjecanja, što je postao svjetski problem. Internetska aukcija golubova dostiže astronomske cifre, a u knjizi PIPE za 2013. godinu mogu se vidjeti golubovi koji su dostigli cijene od 200-300 tisuća eura.

“Po prvi puta Bosna i Hercegovina je 2001. godine učestvovala na Evropskom prvenstvu u natjecanju mladih golubova pismonoša. Te godine u kampu je bilo 3.800 mladih golubova i moj golub je bio najbrži. Tada sam osvojio Evropsko prvenstvo. U Internacionalnom natjecanju gdje su bile i treće zemlje osvojio sam drugo mjesto. Na najbitnijem letu koji je bio nagradni, moj golub je također bio prvi. Stigao je čak tri minute prije drugih, ali nije ušao u kućicu kako bi stao na elektronsku papučicu i registrovao vrijeme. Izgubio sam automobil vrijedan oko sedam hiljada eura. Moj golub pobjednik Evropskog prvenstva na aukciji je prodan za 6,5 hiljada eura u Južnu Afriku”, govori Zdravko u razgovoru za Anadolu Agency.

Kaže da njegov golub nije dostigao veću cijenu jer je u to vrijeme BiH bila nepoznata u svijetu golubarstva, i golubare  iz BiH svi su smatrali amaterima.

“S druge strane, jedna Belgija ima 30.000 registriranih klubova koji broje preko 20 miliona golubova. Cijela BiH ima nešto više od 30.000 golubova. Dakle, važna je konkurencija i dužina letačke staze na kojoj golub pobijedi. Nije isto ako vam golub leti stazu 200, 300 pa i 500 kilometara u konkurenciji 200 golubova i ako leti 1.000 i 1.500 kilometara u konkrenciji pet ili deset hiljada golubova. Dakle, i tu su velike brojke u prednosti”, dodaje Zdravko.

“Pogledajte knjigu PIPE (najveći i najbolji svjetski portal za aukcije golubova) u kojoj su rezultati prodaje golubova u 2013. godini. Dakle PIPA je organizirala internetsku prodaju tih golubova. Leo Hermans zaradio je na trgovini golubovima 4 miliona i 306 hiljada eura. Wert je uzeo milion i 292 hiljade eura itd. Evo fotke goluba koji je prodan za 270.000 eura. Po stotinu hiljada koji su plaćeni, imate ih koliko hoćete. Golubarstvo je u svijetu veliki biznis, ali samo za velike”, tvrdi naš sugovornik Zdravko, piše AA.

Inače, on svake godine u Vitezu organizira natjecanje mladih golubova. U njegov kamp golubove šalju mnogi golubari iz BiH, ali i Austrije, Njemačke, Francuske.

“Moj prijatelj i golubar Andre Bonnetat iz Francuske dolazi kod mene pratiti natjecanje golubova, a onda ga vodim do Vlašića, Jajca, Sarajeva, Mostara, Međugorja. On je vrstan snimatelj, pravi reportaže i objavljuje u francuskim medijima. Veliki uspjesi donose i veliku i besplatnu reklamu. U svim većim klubovima na Zapadu imate rezultate evropskih prvenstava, odnosno pobjednike. Sve je to na velikim panoima, i kada se pojavim, svi žele da se sa mnom fotografiraju. Znaju da sam evropski pobjednik iz Bosne i Hercegovine. Mnogi mi pomognu da nađem posao, ako mi zatreba”, kaže Zdravko.

Objašnjava i zašto se u posljednje vrijeme veliki broj golubova uopće ne vraća sa letačkih staza u svoje golubarnike. Kaže kako je to veliki problem koji nauka još nije riješila.

“Prošle godine imali smo nezapamćenu katastrofu. Golubovi iz moga kampa odletjeli su samo jedan let. Na tom letu je pobjedio Saša Petrović iz Beograda. Poslali smo na let 161 goluba, prvi dan vratio se samo jedan. Narednih dana stiglo ih je još 35. Dakle, 126 golubova jednostavno je nestalo. Na internetu sam pratio da su se slične stvari događale u još pet kampova. Dakle, to je bio august prošle godine. Rumunija je poslala na let 2.000 golubova, prvi dan vratila se samo dva. Belgija je slala 27 hiljada, na cilj su stigle samo tri hiljade. Nizozemska poslala 17.000, vratilo se samo 1.200 golubova. To je zaista svjetski problem koji nauka još uvijek nije riješila”, završava svoju priču Zdravko Ivanković. (Anadolija)