Mnogi ne znaju da je bukovača jedna od rijetkih mesojednih gljiva.

Bukovača je jestiva gljiva iz porodice Polyporaceae. Može se naći u gotovo svim umjerenim i suptropskim šumama, na panjevima ili listopadnom drveću. Interesantan podatak je da je prvi put kultivisana u Njemačkoj, za vrijeme Prvog svjetskog rata. A do danas je ostala popularna namirnica, dok se u japanskoj i kineskoj kuhinji smatra delikatesom. Ali ono što malo njih zna jeste da je ona jedna od rijetkih mesojednih gljiva.

Šta ovo znači?

To znači da se ova gljiva hrani valjskastim crvima i to tako što ih prethodno ubija nervnim gasom. Mišljenje naučnika je da ovo radi zato što od drveća i trulih stabala na kojima živi, ne dobija puno proteina koji su joj potrebni. Stoga, je razvila posebnu taktiku preživljavanja koja podrazumjeva upotrebu loptica na hifama iz kojih se luči mala količina otrova koji paralizuje crve.

Za svega par minuta od “napada” žrtva će biti mrtva, a filament gljive će nakon toga početi da prodire u njen trup kako bi rastvorio tkiva, i sakupio hranljive materije. Jedna novija studija koja je uspjela i da utvrdi kako one u stvari koriste nervni gas tipa 3-oktanon, ali i da je njegova uspješnost u ubijanju nematoda toliko velika, da sada čak razmatraju i upotrebu spomenutog gasa u zaštiti biljaka od štetočina, piše nationalgeographic.rs.

Međutim, njenenim super-moćima ovde nije kraj, jer neke druge studije ukazuju da ona može da pomogne i u prečišćavanju zemljišta zagađenog dizel uljem, kao i da razgradi okso-biorazgradive kese.