Subota, 25. Septembra 2021.
Tuzlanski.ba logo

Tekst u kojem će se pronaći većina Balkanaca: Familija mi obećala pomoć kad dođem u Njemačku, ali evo šta se dogodilo

Preuzmite sliku

Mnogo mladih ljudi sa Balkana odlazi u inostranstvo tražeći uslove života bolje od ovih ovdje. Najčešće odlaze u Njemačku, i pritom se mnogi oslanjaju na rođake gastarbajtere.

Međutim, često oni koji im nude pomoć i smještaj na kraju bivaju oni koji u koje se najviše razočaraju. Sličnu situaciju doživjela je i jedna djevojka iz Bosne, koja je svoju priču u vidu “javnog pisma”odlučila sa svima da podijeli.

“Uglavnom sve počinje ovako: “Samo ti završi školu i napravi pasoš, odmah te ‘tetka, striko, amidža, ujko, dajdža, materina strina, rodica po ocu, kćerka djedove kone’ vodi sebi u svijet. Nemaš ti tu, sine, budućnosti nikakve,vidiš da su svi bez posla.

Ja ću tebe spasit’! Ja ne mogu zaboravit’ koliko sam pite pojela od tvoje mame. Zaslužili ste, Boga mi”.

Završena škola, pasoš gotov, išla na pijacu, kupila sebi malo robe nove od para što je majka u dnevnici zaradila da me može spremiti ko insana u svijet. Javljam svima da sam spremna. Odgovori su bili raznorazni, evo par primjera:

“Ma znaš sad je malo drugačije, nije k’o prije lako ni ovdje za pos’o. Eto da si prije mjesec,ovdje tražili u jednom hotelu čistačicu, ali sad su popunjeni s personalom. Da je kao onda moglo bi, al’ sad svi traže jezik da se zna, ajd’ nauči njemački pa će tebe tetka pozvat’.

Ima u jednom selu traže da se štala čisti, al’ ne bih ja tebe tu, žao mi te… Sačekaj još malo, biće možda nešto.

Evo ovdje traže na poljoprivredi al’ nemaju smještaj. Ja bi tebe kod nas, al’ znaš da moja djeca ne mogu ni jedno s drugim pa sva’ko u svoju sobu voli mir.

Znaš rode i ja ću možda ostat’ bez posla, sad je i ovdje zavladala ona kriza pa ne znam ni ja kako ću se za sebe izborit”.

Nema veze, familijo moja… Hvala vam na pokušajima. ‘Razumijem’ ja tu vašu situaciju. Ako je već tako, haj’te meni u Bosnu.

Ovdje trenutno traže u rudniku, a dobra je i plata, topli obrok, u smjenama, sve na vrijeme. Ima i u prodavanici traže, možda i tetka uspije nać’ šta, ima iskustva.

Ne brinite za smještaj, ja ću spavati na podu, a vi možete na sećiji što nam je komšija dao, razvlači se, ima mjesta za vas!

Nećete bit’ gladni. Znate, moja mama još uvijek pravi one iste pite koje su vas othranile kao i mene!

Ako vam još nekako mogu pomoć’ samo recite, nekako se osjećam ‘dužna’ što ste makar ‘pokušali’ meni pomoći! Hvala vam do neba, Bog će vam vratit’…”

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: , ,