Točkovi aviona konačno su dotaknuli pistu i zaustavili se, motori su utihnuli, a putnici uzimaju ručnu prtljagu i mogu izaći? Ne tako brzo! Trenutak otvaranja vrata koji tako željno iščekujemo (posebno ako imamo vezani let ili bismo požurili u toalet) zna potrajati desetak minuta, a ponekad i duže.

Često se pitamo treba li izlazak zaista trajati i trajati, ali avionsko osoblje odgovorilo bi vam da – mora. Razlog tome nije njihova bizarna želja da nas drže u “zatočeništvu” i namjerno odugovlače s otvaranjem vrata. Piloti i stjuardese moraju se držati propisanog protokola.

Znak da možemo odvezati pojase pali se nakon što se avion zaustavi, ali prije nego što se otvore vrata, osoblje ima dosta posla. Piloti moraju ugasiti motore i svjetla koja služe kao znak da ekipa može prići avionu.

Stepenice se privoze tek kada se ugase svi motori i svjetlosni signali (“anti-colision light”), a podmetači su postavljeni na svoja mjesta. Dvije minute nisu dovoljne da bi se sve to učinilo, a pritom i mehanika može zakazati, zbog čega se sve dodatno komplicira.

Procedura ponekad potraje i zbog toga što ekipa na pisti ima pune ruke posla s avionom koji je stigao netom prije, zbog čega ćemo čekati još i duže. Budući da ne možemo ubrzati trenutak kada ćemo konačno proći kroz vrata, najbolje se zavaliti u sjedalo i prelistati časopis ili tipkati po mobitelu. (punkufer.hr)