Ako bi ljudi prestali postojati, 3,5 miliona tona smeća od Japana do Kalifornije ostalo bi nepokupljeno.

To znači da bi još više plastičnog otpada lutalo ulicama, šumama i okeanima. Ali nisu sve prognoze loše, jer bi odsustvo ljudi učinilo mnogo toga dobrog planeti i svim njezinim karakteristikama, piše Bright Side.

1. Šume bi izrasle svugdje na Zemlji.

Jako oštećenoj prašumi treba više od 4.000 godina da u potpunosti obnovi sve svoje potencijale. To je zato što mu ljudska aktivnost otežava obnavljanje. Dakle, da ljudi ne postoje na planeti, drveće i svi elementi prirode rasli bi mnogo brže.

Životinje koje žive u šumama također bi bile brojnije, jer bi imale obilje hrane. A životinje su ključni faktor u regeneraciji očišćenog šumskog područja. Uz to, drveće koje voli hlad imalo bi dovoljno vremena da pronađe svoja mjesta i raste. Ovaj postupak trajao bi više od 160 godina, prenosi Tuzlanski.ba.

2. Ogroman broj zgrada bi se srušio

Većina krovne šindre koja se koristi za izgradnju domova gradi se 20-30 godina. Nakon toga bi se pojavile curenja i drugi problemi, koji zahtijevaju ljudsku intervenciju kako bi ih riješili. U trenutku kada vam krov počne curiti, samo je pitanje vremena kada će voda istrunuti na vašem drvenom krovu i zidovima. Zbog toga bi drvene konstrukcije bile prve koje bi se srušile.

Staklene i metalne konstrukcije također bi vrlo brzo počele propadati. Tako možete zaboraviti na sve ove super visoke i otmjene nebodere u kojima se nalazi vaš ured. Jedine zgrade koje bi vjerovatno još uvijek trebale stajati nakon 1000 godina su one od kamena.

3. Planeta bi postala tamno crna

Prvog dana nakon što bi ljudi spavali, većina elektrana na fosilna goriva bi se zatvorila, što bi rezultiralo nestancima struje po cijelom svijetu. Samo Times Square i Las Vegas imali bi svjetlost još nekoliko dana. Bubašvabe i miševi počeli bi napadati svu našu hranu u našim frižiderima. Uz to, mnogi sistemi podzemne željeznice koji pumpaju vodu počeli bi se kvariti, što bi poplavilo tunele za samo 36 sati. Na Aljasci će se rezervoari za naftu napuniti do vrha i kasnije eksplodirati. Nafta bi se počela izlijevati, a galoni nafte završili bi u okeanu.

4. Većina kućnih životinja bi izumrla

Životinje poput malih pasa i ovaca bile bi najosjetljivije i u dubokoj opasnosti. Čak i ako ostanu u kućama i stanovima, na kraju će ostati bez hrane i biti prisiljeni izaći i potražiti je. Veći psi, poput njemačkih ovčara i divljih pasmina, moći će se prilagoditi u divljini i zaštititi se.

Mačke bi se također uspjele prilagoditi svom novom načinu života. Međutim, morat će se malo ojačati da bi preživjele.

5. Mnogi svjetski spomenici bili bi historija

Korozija je jedan od najvećih neprijatelja svih materijala koji su korišteni za izgradnju svih naših prekrasnih spomenika. Samo je zlato s vremenom imuno na koroziju. Danas su zagađivači zraka vodeći uzrok korozije i razlog zašto ljudi danas moraju održavati i popravljati svoje domove. Ali čak i kad bi ljudska aktivnost iznenada prestala, ovaj problem ne bi nestao.

To je zato što se metali oštećuju jednostavno prisustvom kisika. Zbog toga im raste rđa, nešto što će prije ili kasnije rezultirati njihovim uništenjem. A da ljudi nisu u blizini da bi se pobrinuli za problem, uništavanje bi bilo još veće.

6. Vegetacija bi zauzela gradove

Ako bi ljudska aktivnost prestala postojati, vinovoj lozi i bršljanu trebalo bi samo oko 5 godina da zauzmu spoljašnjost zgrada. Na primjer, kinesko selo Houtouwan opustjelo je 2002. godine, a dvije decenije kasnije priroda je u potpunosti zavladala. Mnoge zgrade su u potpunosti prekrivene vinovom lozom i bršljanom. Dakle, možete zamisliti koliko bi se situacija pogoršala nakon dodatnih 980 godina.

7. Mnogi gradovi bi bili pod vodom

Razlozi zbog kojih gradovi poput Amsterdama još uvijek postoje su zahvaljujući sistemima odvodnje, branama i mostovima. Svi oni drže okean izvan naših gradova i sprečavaju katastrofe, poput poplava i cunamija. Ali da ljudi nisu u blizini da bi održavali ove sisteme, sila vode bi ih uništila. Ogromne količine vode ušle bi u naše gradove i nekadašnje domove.

Tačnije, gradovi poput New Yorka, Miamija i New Orleansa vjerovatno bi otišli pod vodu. Na osnovu današnjih podataka, svi bi ovi gradovi doživjeli ekstremni porast vodostaja do 2070. Ali bez ikakvih ljudi u blizini, moglo bi potrajati nešto kraće.

8. Ljudi bi se morali boriti da bi osvojili svoje gradove

Ljudi bi se ponovo trebali boriti za svoj opstanak, jer bi se trebali suočiti s divljim životinjama. Njihova sposobnost saradnje i rada u grupama bila bi presudna kako bi im pomogla da dominiraju nad svim ostalim stvorenjima. Još uvijek bi se sjećali kako se sprijateljiti sa životinjama, poput mačaka i pasa. Glavna razlika između sadašnjosti i početka vremena je u tome što još uvijek postoje ostaci njihovih starih gradova.

Već bi imali svo tehničko znanje da sve vrate natrag u stanje u kojem je bilo. Međutim, morali bi ući u primitivan način razmišljanja kako bi lovili hranu i tukli druge velike divlje životinje. Ali, kao što je gore spomenuto, njihova sposobnost saradnje pomogla bi im u postizanju toga.