Saznajte prije nego se fatalno zaljubite na idućem putovanju…
Kada bismo vam rekli da postoje još samo dvije države u svijetu u kojima nema razvoda braka, koje biste osumnjičili? Neko bi možda pomislio da je riječ o mini otocima Pacifika za koje niko nije čuo, no iznenadili biste se.
Riječ je o dvjema svima poznatim državama. Zabrana u jednoj ima logike jer je riječ o Vatikanu, koji je u mnogočemu specifičan, pa ga mnogi i ne broje. No šta se to događa – na Filipinima? Saznajte prije nego što se fatalno zaljubite na idućem putovanju.
Dok nas smrt ne rastavi
Nakon Drugog svjetskog rata na Filipinima je razvod jednostavno zabranjen. Porodica se smatra svetinjom i stupom društva koji treba očuvati – pa makar na ovaj način. Prevladava stav da bi legalizacija razvoda poremetila društveni poredak i oslabila instituciju braka.
Danas je to veliki problem za one kojima je brak izvor problema, naročito za siromašne žene koje trpe porodično nasilje. No mnogo je i onih koji žele započeti nov život i imati slobodu biranja.
Ono čemu se brakom nezadovoljni Filipinci mogu nadati jest eventualno poništenje braka, no za tu proceduru potrebno je zadovoljiti brojne kriterije, a uz to traje godinama i papreno košta. Postoji i opcija razdvojenog života, pri čemu dijele svoju imovinu, no svejedno ostaju u braku. Čak će se i oni koji se razvedu izvan države suočiti s komplikacijama pri povratku, prenosi punkufer.hr.
Jedina skupina društva kojoj je razvod omogućen jesu muslimani, koji prema svom vjerskom zakonu imaju pravo razvoda od bračnog partnera.
Koliko još čekanja?
Prošla godina nije bila toliko loša za Filipince željne promjene. Naime, vlasti su konačno pokrenule inicijativu za donošenje zakona koji bi omogućio razvod nesretnim mladencima. To je potaknulo burne rasprave u zemlji.
Brojni Filipinci podupiru legalizaciju razvoda, dok su Katolička Crkva, konzervativci i desne stranke nezadovoljni tom idejom. S obzirom na njihov jak uticaj u društvu, tek ostaje vidjeti kako će se to klupko rasplesti i hoće li „dok nas smrt na rastavi“ konačno postati „dok nas sud ne rastavi“? (Tuzlanski.ba)
