Norvežanin je pomoću detektora metala pronašao devet privjesaka, tri prstena i deset zlatnih bisera na južnom ostrvu u Norveškoj, javlja Anadolu.
Norvežanin je u početku pomislio da njegov detektor metala reaguje na novac od čokolade zakopan u zemlji. Međutim, ispostavilo se da se radi o devet privjesaka, tri prstena i deset bisera. Ovo otkriće je nazvano zlatno nalazište stoljeća u zemlji.
Rijetko otkriće ovog ljeta je pronašao 51-godišnji Erlend Bore na južnom ostrvu Rennesoey, u blizini grada Stavangera.
Ole Madsen, direktor Arheološkog muzeja na Univerzitetu u Stavangeru, rekao je da je pronaći “toliko zlata u isto vrijeme izuzetno neobično”.
“Ovo je zlatni nalaz stoljeća u Norveškoj”, rekao je Madsen.
U augustu je Bore počeo da šeta planinskim ostrvom sa svojim detektorom metala. U saopštenju koje je izdao univerzitet kaže se da je prvo pronašao otpad, ali je kasnije otkrio nešto što je bilo “potpuno nestvarno” – blago teško nešto više od 100 grama.
Prema norveškom zakonu, predmeti prije 1537. godine i kovanice starije od 1650. godine smatraju se državnom imovinom i moraju se predati.
Vanredni profesor Hakon Reiersen iz muzeja rekao je da zlatni privjesci – plosnate, tanke, jednostrane zlatne medalje zvane brakteati – datiraju iz oko 500. godine naše ere, takozvanog perioda migracije u Norveškoj, koji traje između 400. i oko 550. godine, kada je bilo rasprostranjene migracije u Evropi.
Privjesci i zlatni biseri bili su dio “veoma upadljive ogrlice” koju su izradili vješti draguljari i koju su nosili najmoćniji u društvu, rekao je Reiersen.
Dodao je da u Norveškoj nije napravljeno nijedno slično otkriće od 19. stoljeća.
Stručnjak za takve privjeske, profesor Sigmund Oehrl iz istog muzeja, rekao je da je do sada pronađeno oko 1.000 zlatnih brakteata u Norveškoj, Švedskoj i Danskoj.
Rekao je da simboli na privjescima obično prikazuju nordijskog boga Odina kako liječi bolesnog konja svog sina.
Plan je da se predmeti izlože u Arheološkom muzeju u Stavangeru, oko 300 kilometara jugozapadno od Osla. (Foto: Anniken Celine Berger / Arkeologisk Museum, UIS)
