Ljudska povezanost za nas je osnovna, biološka nužnost.
“Preživjeli smo jer smo društvena vrsta,” izjavila je za Business Insider Cacioppo Stephanie, naučnica i vodeća stručnjakinja za usamljenost.
Potrebne su nam značajne veze s drugim ljudima poput hrane, vode i kisika.
Biološki gledano, usamljenost je poput gladi ili žeđi. To je korisna reakcija na stres koja nam pomaže preživjeti stavljanjem tijela u stanje pripravnosti, prenosi Tuzlanski.ba.
No, to je također kompliciran biološki proces koji može izazvati lančanu reakciju ozbiljnih zdravstvenih problema ako se ne riješi na odgovarajući način.
Kad se počnemo osjećati usamljeno, nekoliko različitih zvona za uzbunu oglasi se u našem mozgu.
Prelazimo u način preživljavanja
Usamljenost aktivira simpatički nervni sistem, odgovor našeg tijela na opasnost i stres
Usamljenost pojačava brojčanik na dijelovima mozga koji su uključeni u hipervigilnost prema prijetnjama…
U isto vrijeme dok se druga područja mozga koja su zamršeno povezana s ljubavlju — koja nam pomažu da se osjećamo povezanima, empatičnima isključuju.
Istraživači to nazivaju paradoksom usamljenosti. Mozak usamljene osobe druge ljude doživljava kao manje pouzdane i više prijeteće, što samo potiče njihovu izolaciju i tjeskobu.
Načini na koje se usamljeni mozak mijenja su dinamični
Možemo početi bolje razumijevati haos fokusiranjem na nekoliko moždanih hemikalija koje se mijenjaju kada smo usamljeni. Razine hormona stresa kortizola, koje obično fluktuiraju na predvidljive načine tijekom dana, dovedene su u nered.
Postoji povećanje proizvodnje dopamina, što je povezano s više samoumirujućih ponašanja, uključujući piće i kockanje…
Dok dolazi do smanjenja nivoa oksitocina (našeg hormona vezivanja/spolnog hormona), serotonina (povezanog sa srećom i optimizmom) i prirodnih opioida, koji pomažu u zaštiti od usamljenosti i pridonose toplim, nejasnim osjećajima društvene povezanosti s drugima.
Usamljeni ljudi možda čak i ne primjećuju sve međusobno povezane promjene koje doživljavaju kao rezultat svoje novootkrivene ranjivosti i pretjerane opreznosti prema društvenim prijetnjama.
S vremenom, kronična usamljenost može uticati na naš:
1. Raspored spavanja
Studije su pokazivale da imamo lošiju kvalitetu, više isprekidanog sna kada smo usamljeni, s više suptilnih mikro buđenja tokom noći. Na podsvjesnoj razini, ovo je naše usamljeno tijelo koje nas pokušava zaštititi od vanjskih prijetnji.
Ali ovo stanje hipervigilancije znači da se ne možemo potpuno opustiti i stvarno odmoriti.
2. Imuni sistem
Istraživanje je pokazalo da su veće šanse da se razbolimo, onda kada se osjećamo usamljeno.
3. Srce
Prema skorijim istraživanjima, slabije ili lošije socijalne aktivnosti, tj. samoća, socijalna izolacija i slično mogu povećati rizik od srčanih bolesti za 29%.
4. Pamćenje
Ako samoća preuzme duži period vašeg života, može negativno uticati na vaše pamćenje, što dugoročno može naštetiti vašem zdravlju, pa čak doprinijeti i razvoju demencije.
