Hrskavi oklopi insekata nutritivni su dodatak koji bi mnogi od nas radije izbjegavali u svojim obrocima. Međutim, novo istraživanje sugerira da hranjive tvari mogu potaknuti urođeni imunološki odgovor koji poboljšava metabolizam sisavaca.

Kad su istraživači sa Univerziteta Washington u St. Louisu (WUSL) hranili miševe dijetom koja je uključivala hitin – polisaharid koji je u izobilju prisutan u egzoskeletima insekata, ljušturama rakova i gljivama – želudac životinja postao je nadut, što je izazvalo specijalizirani imunološki odgovor.

Konačni učinak bila je proizvodnja jedinstvenog crijevnog enzima zvanog AMCase, potrebnog za probavu hitina, kao i aktivaciju stanica koje reguliraju masno tkivo. Sisavci obično ne proizvode dovoljno jake enzime za razgradnju glomaznih polisaharida koje jedu, ali čini se da je hitin iznimka – s dubokim evolucijskim korijenima.

Prije propasti dinosaura, neki dokazi upućuju na to da su se drevni sisavci nekoć gostili kukcima u puno većoj mjeri nego danas. Studije također pokazuju da su se neki sisavci davno prilagodili probavljanju hitina.

Do danas mnogi sisavci još uvijek jedu kukce, čak i neki ljudi. Ne samo da su insekti sigurni za konzumaciju naše vrste, oni također mogu osigurati vitalne hranjive tvari, poput proteina, i mogu se sakupljati na održiv način.

Kao takvi, neki znanstvenici misle da bi trebali biti veći dio naše prehrane, iako bi za to vjerojatno moglo biti potrebno malo dodatnog uvjeravanja.

Otkrivanje koji su dijelovi kukca najhranjiviji i zašto moglo bi pomoći znanstvenicima da osmisle ukusnije načine za iskorištavanje prehrambenih prednosti.

U trenutnoj studiji WUSL-a, miševi koji su hranjeni hitinom uz prehranu s visokim udjelom masti u konačnici su pokazali poboljšana metabolička očitanja u usporedbi s miševima koji su hranjeni prehranom s visokim udjelom masti bez hitina, prenosi N1

Slično prethodnim studijama na miševima, istraživači su otkrili da se čini da konzumacija hitina potiče zdrav mikrobiom u donjem dijelu gastrointestinalnog trakta.

Kako bi dublje istražili mehanizme, istraživači su oslabili sposobnost nekih miševa da proizvode enzim AMCase i time probavljaju hitin.

Tim je potom te miševe hranio hranom bogatom mastima uz hitin. U usporedbi s drugim skupinama, miševi koji nisu mogli probaviti hitin pokazali su otpornost na debljanje, čak i kada su istovremeno hranjeni hranom bogatom mastima.

Istraživači su primijetili povećanu razinu urođenih limfoidnih stanica tipa 2 (ILC2) kod ovih miševa – nusprodukt imunološkog odgovora crijeva izazvanog hitinom. Nedavno je otkriveno da su te stanice uključene u regulaciju masnog tkiva.

“Mislimo da se probava hitina uglavnom oslanja na vlastite hitinaze domaćina. Želučane stanice mijenjaju svoj enzimski učinak kroz proces koji nazivamo prilagodbom”, objašnjava imunolog Steven Van Dyken.

“Ali iznenađujuće je da se ovaj proces odvija bez inputa mikroba, jer su bakterije u gastrointestinalnom traktu također izvori kitinaza koje razgrađuju hitin.”

Ali nisu bakterije te koje proizvode enzime za razgradnju hitina u modelima miševa. Ometanjem probave hitina iz hrane kod sisavaca, čini se da su istraživači otkrili mogući način produljenja imunoloških i metaboličkih prednosti ove hranjive tvari u crijevima.

“Imamo nekoliko načina za inhibiciju želučane kitinaze”, kaže Van Dyken. “Uparivanje tih pristupa s hranom koja sadrži hitin moglo bi imati vrlo stvarnu metaboličku korist.”

Van Dyken i kolege nadaju se da će sada svoja otkrića proširiti na ljudske sudionike.