Nakon desetljeća prohibicije, od 1.3.1989. Islanđani su ponovno počeli uživati u hmeljastom napitku. Danas je država prepuna malih pivnica i zanatskih pivovara, a za pivom su Islanđani doslovno ludi. No, kako je uopće moguće da je sve do ‘89 pivo uopšte bilo zabranjeno?

Prvog ovog mjeseca širom Islanda, održavala su se razna veselja i fešte. Naime, taj datum Islanđani već tačno 30 godina slave kao Bjordagurinn (Dan piva), koji je značajan jer je stanovnicima zemlje vatre i leda omogućio da nakon 74 godine slobodno – piju pivo!

Davne 1915. vlasti su donijele odluku o zabrani svih alkoholnih pića bez iznimke. Nije se više mogli popiti pivo, ali ni vino, viski, votka – baš ništa. Naravno, to nije trajalo dovijeka, pa je 1933. dozvoljeno konzumiranje vina iz Španije i Portugala kako bi se popravili trgovački odnosi s navedenim zemljama. Uskoro su dopuštena i druga pića, ali pivo je i dalje, zbog političkih razloga bilo “non grata“. U to vrijeme se Island borio za nezavisnost od Danske (i izborio 1944.), a pivo se snažno povezivalo s danskom kulturom, tako da se pivo smatralo “antipatriotskim“ pićem.

Ok, istina je da su cijelo vrijeme prohibicije neka piva bila dozvoljena, ali mogla su imati maksimalno 2,25 posto alkohola, što je jasno sužavalo izbor na minimum. Danas – Islanđani su za pivom ludi.

“Nevjerovatno je kad danas na internetu pustite rasprave iz parlamenta prije tridesetak godina, kad se raspravljalo treba li pivo biti legalno ili ne“ – kazuje Jon A. Sveinsson, vlasnik jedne pivovare za Lonely Planet. “Vremenom smo razvili kulturu piva, pa tako danas u svakom gradu ne morate tražiti velike pive, već možete gotovo svugdje pronaći one koje proizvode lokalci“ – pojasnio je.

Egils, Gull, Thule i Biking najpoznatiji su islandske vrste piva, no ako se već ovdje zateknete, radije slijedite Jonovu preporuku i tragajte za malim pivovarama. (Punkufer.hr)